Napisao sam 21 knjigu. Neki kažu dosta, solidna debljina napisanog štiva i pjesmarica, a ja kažem da je to tek dio onog što sam trebao napisati. Situacija i drugi faktori spriječili su me u tome. Svakakve ideje i teme izašle su iz mog pera, ali i motivi. 

 
  Izdvojit ću iz opusa moga stvaralaštva knjigu NA KRILU ZEMLJE – ZA USNULE ČVRSTIM SNOM – KAMEN JE ODGOVOR NEBU (Nekrologij šehida i poginulih boraca općine Živinice), namijenjen Njima, palim za slobodu, našim hrabrim sugrađanima, te tri knjige o kriku i vapaju Srebrenice: HODOČAŠĆE U POTOČARE, NAPRIJED SINOVI SREBRENICE (poema), SREBRENICA ZEMLJA IZ BAJKE, a onda i knjigu SVJETLOST TATARICA, koja, evo,  treba da ide i kao knjiga II. Svakako, treba pomenuti i sonetni vijenac BOSNA U PJESMAMA.
 
  Pišući  prvu knjigu Svjetlost Tatarica, prošao sam, ko Maksim po diviziji, svu našu općinu Živinice. Došao do svakog budžaka ili, narodnim jezikom rečeno, dopro u svaki tuk, da sve što je lijepo fotografišem i zabilježim, da istinsku svjetlost ovaplotim. Ne kažem da svjetlosti, one poput dugine, očaravajuće nije da kravi i žari biće na svakom predjelu Tatarica, eto, da je knjiga o tome 400 stranica prepuna te iskonske topline, pa i ostalo je dosta nimalo ne zasluženo da se i o njoj ne sazna, jer svjetlost i ne bi bila svjetlost da ne pripada nečemu i nekomu. Toliko svjetlosti morao sam ovaplotiti, izdvojiti je da svjetli, da mliječi, kao zvijezda, u našim srcima, ali toliko je i mraka u našim Tataricama, što i jeste zaustavljalo me u hodu kroz predjele, što i jest kočilo me da do svjetlosti s lahkoćom dođem. Ali bez muke, što no se kaže, nema ni nauke. Pa dobro, i polarna svjetlost Nora, nije sasvim lahka za ovaplotiti, znaju to oni koji krenu da dožive tu krasotu, zato treba znatan napor, velika volja i trud. Danima strpljivo iščekivati njenu pojavu, njen bljesak na polarnom nebu. Otuda je i, valjda, zbog toga, još i zovu Božija svjetlost, jer dolazi, pomalja se u svojoj raskoši i bjelini, razastrta po visinama, kao da je baš izaslana od Boga, a zašto i ne vjerovati u to; Bog je kadar za sve. 
 
Živinice-grad svjetlosti i mraka
 
  Tako je i u našim Živinicama. Ima svjetlosti, ali ima i mraka. Svjetlost sam, evo, kroz ove dvije knjige dokučio, fotografisao i opisao njen topli plam, neka znamo svi u našem selu gdje su vrline i dobrote i sve tako do jezgra grada, što je to čime bi se dičili i čime ćemo se dičiti još zadugo.
 
  Ostao je mrak. Nije teško i njega obilježiti, jer sve suprotno od svjetlosti je tama, i meni koji hrli do osjalosti nije bilo teško skicirati i mrak, tu pomrčinu poput zivta. Morao sam, pratila me u hodu… Priznat ću vam i moj istančan sluh, pa i iskusni pogled ponekad je doveden u iskušenje, ali rijetko, tako sam nešto što je gluhi pokrov i tmina donio u knjizi Svjetslot Tatarica kao zraku, kao bjelutak i prozirnost. Kažem, rijetko tako što posehvim, ali sve će biti po pravici, ispravit ćemo, bit će vraćeno u ono što jeste; hoću da svjetlost bude čista poput Nura, a mrak garavi, kao čađ, da bude izdvojen, potamljen, nedogledan. Neka i danas znamo što nam je i ko nam je obasjao pute, ali i ko nam  ih je omračivao. Ali i sutra, isto tako, gdje ćemo se ogrijati i od čega doživjeti još topliju radost. Treba znati šta je naš zenit, taj plam nad nama i šta je bolje sutra za nas, a kad znamo to, treba da znamo, onda, i onu crnu stranu, ko nas omračuje, ko nam noć za dan podvaljuje. 
 
   Kako rekoh, prvu knjigu Svjetlost Tatarica napisah sa zadovoljstvom i ona je već u rukama čitalačke publike, a, evo, i druga knjiga Svjetlost Tatarica će se privesti brzo kraju, znači ostala je da se dovrši knjiga Mrak Tatarica. S dužnim poštovanjem kako god sam obilježio svjetlost tako ću i mrak, ma gdje da je i koliki da je… 
 
  Morao sam razgraničiti svjetlost i mark, jer ni u sjemenu nije sve sjeme, nek se zna. Pa bujrum Živiničani i Živiničanke, ja vjerujem u vas, a nije da nas nema i ovdje u Bosni i Hercegovini, u našoj prekrasnoj Sprečkoj dolini, na padinama džina od planine Konjuha i tamo u Evropi, koji hoćemo, ali i možemo biti akteri za svoj grad, za svoju općinu. Zajedno ćemo brže do cilja, do na biljeg…, jer  tako smo jači. Ovakvi projekti uvijek su bili podržani od dobrih ljudi, od firmi, od vlasti… Tko voli slovo o svome gradu, o svome selu, o svojoj općini, za saradnju je dobrodošao. Sugestije, zapažanja, otkrivanje nečeg posebnog i značajnog u prostoru naše općine, ali samo unutar granica naše općine, sa zadovoljstvom ću razmotriti. 
 
Za „Svjetlost“ i „Mrak“ po 20 KM
 
  Kupovinom  prve knjige Svjetlost Tatarica po cijeni 20 KM bili bi ste dio svake ove pomenute knjige, baš kao i ja koji ih napisah. Naravno, dobro bi  došla i pretplata na Drugu knjigu Svjetlost Tatarica i knjigu Mrak Tatarica, koje su isto po cijeni 20 KM. Tako bi ste dali dosta veći doprinos u bržoj realizaciji ovih knjiga, a posebno bi me radovalo da u ovom mome naumu uzmu učešća i živiničke firme. Niko neće biti iznevjeren, niti je do sada bio ko, znaju to dosadašnji akteri. 
 
  Ovo nije prošenje, bar ono klasično, a nije ni apel za pomoć samo meni, mada gledano objektivno i za jedno i za drugo sam odavno, ma ne samo ja, već svi kulturni radnici. Ovo je, prije svega i upozorenje, i apel za pomoć pisanoj riječi, pa da se spašava što se još može spasiti; da se pogled baci na kulturnu zbilju, a samim time i na zatiranje i vremena i prostora, jer bi se, to je bar jasno, za neko dogledno vrijeme stvorila sušta praznina i u Živinicama i cijeloj BiH, kad znamo da je sve drugo, osim pisane riječi, uglavnom prolazno. Naravno, mnogima je jasno kako se pisana riječ želi dovesti u pitanje (da ne objašnjavam sada o tome). Bez sumnje je to, ali tome treba se oduprijeti, treba nezaborav svjesno otrgnjavati i ostvljati ga u amanet nadolazećim generacijama i pokoljenima, nek se zna da smo   ovdje rađali se, obitavali i, na posljetku, ostavljajući jasan trag življenja, bitisali. Znači, alarm, koji zadugo na sav glas trešti, apel je za pomoć, upozorava nas kako bi mlogi željeli, iako smo svoj na svome, da se bar tako ne osjećamo, da nismo to što jesmo i da o sebi i svome malo ili nikako ne pišemo. Dakle, ako se upitamo: 
 
  Hoćemo li pisati i o svjetlosti i o mraku? Neka je naš odgovor: Hoćemo! Bez dvojbe ja sam zato. Treba da se zna sve o nama. Bez toga, polahko, ali sigurno, trag o nama će se zatrati. Zato pomozimo pisanoj riječi, neka se Živinice pominju i pominju, zaslužile su one to i zbog svoje drevnosti i zbog bliske prošlosti, ali i sušte sadašnjosti, i mi, isto tako, njeni žitelji, ma kojoj religiji i naciji pripadali. Zbog toga i jesmo  tu, mi s perom u ruci, da tintom, kao krvlju, obilježimo našu epohu, i bit ćemo tu s perom u ruci imali čiju podršku ili ne, kupovale se naše knjige ili ne. Mi to trebamo, shvatamo da moramo i, onda ono, sasvim spontano i odlučno hoćemo, postaje neminovno. Pa bujrum sugrađani, razmišljajmo o naprijed rečenom. Ali znajte zajedno smo jači.
 
  Pišite mi, naručite knjige, dogovorimo se o sponzorstvu, za koji ćemo Vas i predstaviti u Drugoj knjizi Svjetlost Tatarica, bilo da je u pitanju firma, udruženje ili pojedinac. Napominjem da je tako uložen  novac ujedno i pretplata za pomenute knjige. E-mail: alija.delic@hotmail.com
Unaprijed hvala-iskreno Vaš, Alija Arif Delić
 

Svjetlost Tatarica-u pripremi je i Mrak Tatarica
 

Vaš komentar na članak: