U velikoj sali Bosanskog kulturnog centra u Živinicama 15.januara održaće se projekcija filma Gorčina osvete. Dugometražni igrani film Gorčina osvete je jedna bosanska priča, začinjena motivima, dijalozima i akcijom na tragu starih i dobro poznatih kineskih kung fu filmova koje smo gledali s kraja 70-ih i početka 80-ih godina prošlog stoljeća.

  Ideja o snimanju filma ovakve vrste se rodila u glavama dva divna čovjeka; jedan je dr. Emir Tupković, scenarista filma, a drugi je majstor Sadik Karahasanović, oba iz Kung Fu Wu Shu Centra za obuku u Bosni i Hercegovini iz Tuzle. Oni su već uradili scenario, neki osnovni plan snimanja pa čak odradili i nekoliko proba zajedno sa ostalim članovima kluba. I to sve sami. Obraćali su se nekim ljudima i produkcijama da im pomognu oko snimanja ali nisu naišli na pozitivan odgovor i onda su odlučili da ne odustaju od ideje i da sami, makar i mobitelom snime amaterski kung fu film.
 
  U tom trenutku ja ulazim u ovu priču, susrećem se sa njima i odmah, na prvom sastanku sam osjetio, prepoznao neku pozitivnu energiju koju sam dugo tražio. U Tuzli je mnogo kreativnih i inovativnih ljudi, puno potencijala, i zadnih godina je bilo puno ideja i razmišljanja o snimanju nekog dugometražnog filma ili serije, ali nekako je to uvijek ostajalo na nivou priče i želje. Ja sam i kao student Akademije dramskih umjetnosti Tuzla, odsjek Produkcija ali i privatno već duže vrijeme radio na projektima kratkih dokumentarnih i igranih filmova i htio sam ući u nešto komplikovanije, veće i konkretnije, htio sam to iskustvo i tražio sam ekipu i priliku… i to je bila ta prilika.

 Kolega Samir Neimarlija, direktor fotografije, i ja smo obezbjedili kameru, neku osnovnu tonsku opremu, video montažu i krenuli smo sa snimanjem. Nismo imali niti jedne marke budžeta i iskreno nismo u opšte o tome ni razmišljali, imali smo tehniku, imali smo priču, imali smo glumce, a kada smo već na prvom snimanju vidjeli posvećenost i energiju sa kojom su članovi kluba ulazili na set i radili znali smo da ćemo ostati uz ovaj projekat svim svojim bićem do kraja. Sve troškove snimanja, prevoza, rekvizita, cateringa, šminke smo svi zajednički snosili, čak smo skupili pare i napravili jedan manji kran, mislim do 4 metra. Ogromnu pomoć nam je pružio Bosansku kulturni centar Tuzla i direktor Semir Fejzić koji nam je izašao u susret i omogućio produkcijsku bazu i dao na korištenje svu infrastrukturu BKC-a.

Kako se stvarao naš domaći film

  BKC Tuzla je znači postao naš production office. Podršku su nam pružili i profesori i kolege sa Akademije dramskih umjetnosti Tuzla, kako kolege glumci tako i kolege sa odsjeka produkcija. Bilo je naravno puno problema tokom snimanja, pošto je sve bilo zasnovano na toj volonterskoj osnovi nikoga nismo mogli usloviti na neke termine i često neke scene nismo mogli završiti jer je glumac morao na posao ili nije mogao sa posla na vrijeme doći na set, onda bi smo smišljali i dovijavali se kako da iskoristimo dan. Ali sve se to dešavalo u jednoj nevjerovatno pozitivnoj atmosferi koju smo mi izgleda prenosili gdje god smo se pojavili i ljudi su nam pomagali i izlazili u susret i uključivali se i u neke scene kao statisti. Snimali smo u Tuzli, Sapni, Lukavcu, Gradačcu, Živinicama, Kalesiji, Kiseljaku, Brčkom a tamo smo išli jer smo znali da tamo ima neka interesantna lokacija ili neka osoba koja će nam dati prostor za snimanje ili pomoći na neki način, ono baš smo bili gerila produkcija. Stalno smo iznalazili načine kako nešto možemo uradili i završiti.

  Htjeli smo završiti ono što smo počeli i pokazati prvenstveno sebi da je to moguće napraviti, sa puno ljubavi i bez velike produkcije.

  Ja sam nostalgičan za tim filmovima 70-ih i 80-ih godina. Mislim da nas ova silna tehnologija u našim svakodnevnim životima već ozbiljno umara i smara. Aktuelni filmovi se puni CGI, 3D-a i sve je izgubilo mjeru i prešlo granice dobrog ukusa. Ljudi po inerciji gledaju "velike filmove" sa velikim imenima a bojim se da se često tu nema baš nešto pretjerano veliko vidjeti. Ja se sjećam tih filmskih priča iz prošlosti i mislim da je jako važno podsjetiti današnje klince na njih i na junake tih priča. Uzeti svoj život u svoje ruke, a i noge, kao što to svaki sport a posebno u ovom slučaju kung fu propagira je od velike važnosti za pojedinca ali i budućnost jedne države a ako se onda vodimo onim holističkim pristupom Douglasa Adamsa i njegovom univerzalnom povezanosti svih stvari mislim da će to uzročno-posljednično uticati i na razvoj kinematografije, a to je oblast koja mene konkretno jako interesuje i želim da, makar malo, utičem na njen razvoj. Ako ovaj naš film nekoga podstakne da istraži malo tu tematiku pa se počne baviti sportom ili nekog mladog filmskog entuzijastu natjera da kaže "pa mogu i ja snimiti film kao i ovi iz Tuzle pa i bolje" i narednog jutra ustane i počne konkretno raditi na tome ja ću biti prezadovoljan.

  Film smo posvetili jednom velikom čovjeku, glumcu i sportisti koji je uvijek bio i uvijek će ostati inspiracija i role-model. 20. Jula 2013. godine navršilo se 40 godina od smrti Bruce Lee-a i ovaj film je naš skromni doprinos globalnom obilježavanju ovog tužnog jubileja. Film je imao svoju premijeru 19. 12. 2013. godine u velikoj dvorani BKC Tuzla pred oko 700 posjetilaca. Ja sam prezadovoljan rezultatom, uživali smo u procesu a zahvaljujući predanosti i posvećenosti koju je ova ekipa iskazivala na svakom setu, u svakom trenutku, kolega Samir Neimarlija i ja smo imali dojam da radimo najvažniju i u isto vrijeme najzabavniju stvar na svijetu”./Damir Pirić-reditelj filma/

 Projekcija filama Gorčina osvete održaće se u velikoj sali BKC Živinice 15.januara, sa početkom u 19,30 sati.

Plakat filma Gorčina osvete

Detalj iz filma sa motivom kung fu vještine

Publika na projekciji filma u BKC Tuzla
 

Vaš komentar na članak: