Velmira Dadanović i Ibro Ademović iz Lipnice kod Tuzle kada su 2002. godine krunisali svoju ljubav, nisu ni slutili da će upravo njima sreća okrenuti leđa, da će se sudbina poigrati njima i da će njihove staze umjesto ružama biti posute trnjem. Već naredne, 2003. godine Velmira rođenjem sina Eldara u dom Ademovića unosi sreću praćena bolom i tugom koja se zove: Cerebralna paraliza.

 
 No, i pored toga, Velmira i Ibro puni života i optimizma kreću u nove životne pobjede. Svjesni su da im predstoji teška i dugoročna borba oko podizanja sina zbog njegove teške bolesti, ali i u ovom slučaju, ljubav je iznad svega. Ovaj put prema djetetu kao kod svakog roditelja. Ibro mlad, zdrav i vrijedan se u međuvremenu zapošljava u firmi „ALPAM“ Tuzla, što je koliko toliko ulilo nadu mladom bračnom paru, povjerenje i samopouzdanje u istrajnost da obezbijede što adekvatnije uvjete djetinjstva i odrastanja svoga Eldara.
 
  Ali, da život itekako zna biti surov i zao, obistinulo se 14.10.2008 godine kada Ibro izvršavajući radne zadatke u „ALPAM“-u Tuzla nesretnim slučajem pada s krova zgrade (objekat „B“ centar kod željezničke stanice Tuzla) i zbog preloma vratne kičme postaje teški invalid-nepokretan. Koja tragedija, ne samo familije Ademović, nego Lipnice, Tuzle i šire. Završetkom liječenja u UKC Tuzla Ibru otpuštaju kući totalno nepokretna s dijagnozama: Quadriparesis pp. Paraplegija. Status post fracturam vertebrae cervicalis compressiva. Status post comprectomian C6 subtotalis et discectomiam C5/C6 et C6/C7. Spondylodesis anterior C5-C7.
 
 „Skrhan bolom i tugom, svjestan ionako teškog stanja da supruga Velmira ima i prekoviše muke oko podizanja bolesnog sina Eldara, još joj i ja padam na teret“. Sa sjetom i suznim očima priča nam Ibro, uzdahnuo duboko, te nastavlja:
 
 „Operaciju mi je radio dr. Aleksandar Vujadinović i vjerujem da je maksimalno upotrijebio svoje znanje i tehniku kojom je raspolagao, uz to probudio u meni nadu da ću ipak jednog dana kako tako stati na moje noge. Bile su mi totalno oduzete i ruke i noge, no, sada pokrećem ruke, ali, šake i noge još uvijek nemaju funkciju niti ih osjećam. U međuvremenu sam stupio u kontakt s g-đom Mimoza Mujabašić iz Tuzle koja me preko nekih humanitarnih organizacija uvezala s doktorom iz Kube (ekspert za ovu vrstu bolesti), nakon što je pregledao moju medicinsku dokumentaciju, preporučio mi liječenje u par bolnica raznih država, među kojima mi naprihvatljivija u Istanbulu (Turska). Prije nego što krenem na liječenje preporučio mi da primim 16 vakcina za regeneraciju mišića i živaca i tvrdi da ću nakon 100 dana stati na moje noge. Ovih dana očekujem termin iz Istanbula, tako da se nadam da ću ubrzop krenuti u novu bitku za život. S nadom da ću uz Božiju pomoć i doktora u Turskoj stati na moje noge i koliko toliko olakšati život mojoj suprugi".
 
  Slušajući Ibru, zračio je optimizmom i vjerom u budućnost, što je itekako dobro i pozitivno, jer, ne kaže uzalud stara izreka: Nikada se ne predaji, iz svakog lavirinta postoji izlaz.
 
Kako pronaći novce za liječenje
 
  Ibri je za liječenje potrebno 40.000 KM. Dio tih sredstava je prikupio dobrovoljnim prilozima prijatelja, susjeda, radnih kolega i ostalih ljudi dobre volje, a za preostali dio, Ibro se nada da će i u ovom slučaju humanost biti iznad svega i uz pomoć ljudi dobre volje otići na operaciju, „bitka života“ i na kraju sa istim tim ljudima podijeliti radost.
 
  Tijekom našeg boravka, Ibrin prijatelj, susjed i iznad svega humanist, Jozo Kolanović je zahvaljujući donacijama susjeda, prijatelja i ljudi dobre volje prikupio određeni broj sredstava i uručio Ibri želeći mu sretan put i uspješno liječenje u Turskoj.
 
  Na polasku Ibro nas zamolio: „Bilo bi ne korektno ne zahvaliti se prije svega mojoj supruzi Velmiri, mojim i njenim roditeljima, zatim prijateljima, komšijama, radnim kolegama i svim ljudima dobre volje koji su mi na bilo koji način pomogli u dosadašnjem periodu, ili koji će u narednom periodu ispoljiti svoju solidarnost“.
 
  Velmira držeći malog Eldara u naručju ne krije svoj optimizam u ozdravljenje svoga muža, naglašavajući:
 
 „Da makar moj Ibro stane na noge da se zajedničkim snagama borimo za sudbinu našeg sina, ovako, sama nisam u stanju podnijeti sav ovaj teret“.
 
 Krijući suzu u očima i milujući blagim majčinim pogledom sina Eldara u svom naručju, završava razgovor gospođa Ademović.
 
  Pošto Ibro nije uspio obezbijediti cjelokupan iznos za liječenje, a vrijeme odmiče, njegovi prijatelji, komšije (mještani) Lipnice na čelu sa Jozom Kolanović su došli na ideju organizirati humanitarni koncert u Domu kulture u Lipnici Centar 2.03.2013. godine sa početkom u 18,oo sati kako bi dali svoj doprinos da i Ibro stane na svoje noge i omoguće mu život podnošljivijim. Ovoj humanoj akciji se odazvala grupa „Lijepi san“ sa svojim gostima, što svakako zaslužuje pažnju i pohvale. Organizator se nada da će i u ovom slučaju pobijediti humanost, te da će se ovoj akciji odazvati svi oni koji se iole suosjećaju s Ibrom i njegovim sinom Eldarom i prema svojim skromnim mogućnostima dobrovoljnim prilozima sudjelovati da Ibro stane na svoje noge.
 
  Nadajući se da ni u ovom slučaju neće izostati humanost dobrih ljudi i svojim skromnim prilozima pružiti Ibri šansu života da uradi operativni zahvat na kičmi i tako i on stane na svoje noge, predočavamo žiro račune na koje možete uplatiti svoja sredstva:
 
  Raiffeisen Bank. Žiro račun u KM: 1610250000000047. Štedni račun: 09250573072
 
  Raiffeisen Bank: Devizni žiro račun: 1610250000000047.Štedni račun: 1925040988/Tekst i foto:Anto Šimić Čiko/

Obitelj Ademović treba pomoć
 

Vaš komentar na članak: