Juna mjeseca 1983.godine u Živinicama je formiran Ženski rukometni klub Konjuh, koji je djelovao u okviru istoimenog kluba, koji je okupljao samo muškarce.Grupa sportskih radnika Rasim Hajrulahović, Viktor Hanzen, Feliks Pajek, Husnija Ramić i Refik Tulumović pokrenuli su cijelu priču oko organizacije kluba za pripadnice ljepšeg pola.

  «Prvi predsjednik  ŽRK Konjuh bio je Husnija Ramić, dok je sekretar bio Viktor Hanzen.Imali smo veiku podršku SOFK-e, čiji je sekretar tada bio Refik Tulumović, tako da su se stekli svi uslovi da se već naredne sezone ekipa prijavi za takmičenje», kaže Rasim Hajrulahović, prvi trener ženske ekipe.

  Zanimljivo je istaći da su veliki doprinos okupljanju djevojaka oko rukometne lopte dale Amira Aljić, Sabira Mešić-Šabanović i Marija Tadić, pa  je već na prvom treningu
bilo 27 djevojaka.

  Do tada se rukomet za žene igrao  jedino u školama.Istina još mnogo ranije, s kraja šesdesetih godina prošlog vijeka, klub za žene bio je pri DTV Partizan, ali se vremenom ugasio.

   Odmah po osnivanju kluba došla su pojačanja iz susjednih Stupara, gdje je uspješno radila škola rukometa, koju je vodio nastavnik Miladin Stanišić.U sezoni 1983/84. postižu se zavidni rezultati, a već naredne sezone ekipa se takmiči u Republičkoj ligi BiH-grupa Sjever, a trener postaje rukometaš Salim Mulahasanović.Ekipa je igrala 20 mjeseci bez poraza i to je u  ono vrijeme bio rekord, kojeg se rado danas sjeća trener Mulahasanović:

   «Tada se na našim utakmicama znalo okupiti i po hiljadu navijača, svi su voljeli rukometašice, jer su redovno pobjeđivale sve protivnike, bilo da se igra kod kuće ili na strani.To je bio jedini klub na općini koji je okupljao omladinke i od prvih dana javilo se mnogo djevojaka, pa smo imali veliki izbor rukometašica».

   Uigrane rukometašice Konjuha donosile su bodove iz Prijedora, Gračanice, Banja Luke, Ljubije i drugih gradova BiH.Među najboljima bila je Advija Musić, sada Hodžić, majka dvoje djece, zaposlena u  firmi Vega-Mix u Malinama.O tim danima rado govori:

   «Bilo je lijepo igrati rukomet.Svugdje smo dobro dočekivane, ali je najbolje bilo u Živinicama.Prepun stadion, atmosfera za poželjeti i više od 20 mjeseci bez poraza.Više se i ne sjećam kada smo prekinuli pobjedonosni niz.Igralo se na otvorenom, kraj srednjoškolskog centra, a da bi se utakmica odigrala moralo je i vrijeme biti lijepo».

  Tokom rata rad ŽRK Konjuh nije prestajao, redovno se treniralo i povremeno igrale utakmice.Krajem prošlog stoljeća ŽRK se izdvojio iz sastava RK Konjuh i djeluje kao samostalni sportski subjekt, danas pod nazivom ŽRK Živinice, uspješni član Premijer lige BiH. /Š.G./

Živiničke rukometašice iz 1985.godine:Rasim Hajrulahović, tehniko, Mediha Mujanović, Božica Marjanović, Zdenka Đerić, Svjetlana Bošković, Jelena Maksimović, Advija Musić i trener Salim Mulahasanović.
Čuče:Fahira Habibović, Fazila Šljivić, Izeta Taletović, Dragana Maksimović, Sabira Mešić i Amira Aljić
 

Vaš komentar na članak: