Porodice stradalih i prijatelji u petak će, 22. aprila, u 17 sati ispred Komemorativnog centra u Tuzli ispratiti tabute sa posmrtnim ostacima ukupno 18 vlaseničkih šehida, stradalih tokom etničkog čišćenja na području općine Vlasenica od 1992. do 1995. godine. Doček tabuta biće upriličen u 19 sati u Memorijalnom kompleksu “Rakita” u Vlasenici nakon čega će biti proučeni tewhid i Jasin.

  Sedmi kolektivni ukop i dženaza za bošnjačke žrtve bit će obavljen 23. aprila na šehidskom mezarju “Rakita”.

  Porodice su u zadnji moment odlučile da odustanu od ukopa Šahije Berbić i Sabire Alihodžić zbog malog broja identificiranih posmrtnih ostataka zbog čega će umjesto 20 biti ukopano 18 žrtava. Najmlađe žrtve koje će u subotu biti ukopane su trojica sedamnaesto-godišnjaka Almir Omerović, Edin Mutapčić i Džemail Badžić, dok je najstarija Ajka Hurić (73). Posmrtni ostaci identificiranih ekshumirani su u masovnim i pojedinačnim grobnicama Pelemiš, Ogradice kod Vlasenice, Kamenici kod Zvornika, Cerskoj i Debelom Brdu.

  Pozivamo građane Bosne i Hercegovine da svojim prisustvom uveličaju kolektivnu dženazu vlaseničkim šehidima i na taj način ne dozvole da ovaj stravični zločin padne u zaborav jer i zaborav je zločin.

  Za zločin nad nevinim Bošnjacima Vlasenice na 60 godina kazne osuđeni su Dragan Nikolić Jenki, šef obezbjeđenja u logoru Sušica, te Predrag Bastahi i Goran Višković za niz stravičnih zločina. Mnogi zlikovci i danas se slobodno šetaju ulicama Vlasenice, gdje obavljaju ugledne poslove u javnim ustanovama općine dok porodice i 19. godina od počinjenog zločina nad njihovim najmilijim sakupljaju kosti i isčekuju njihov ukop.

  Do sada je u Memorijalnom kompleksu Rakita smiraj našlo 266 vlaseničkih žrtava genocida. Tokom agresije ubijeno je 2.446 Vlaseničana od strane Novosadskog korpusa JNA i Vojske i policije RS, potpomognute od strane domaćih zločinaca.

  Očekujemo da će kolektivnom ukopu Vlaseničana prisustvovati između 4.000 i 5.000 građana BiH. Iz svih krajeva BiH organizirani su besplatni autobusi.

 Šehidsko mezarje “Rakita” biće na dan ukopa pokriveno internet signalom, tako da će sve medijske ekipe imati besplatan pristup internet.

  U Komemorativnom centru Tuzla do sada su identificirani posmrtni ostaci 18 nevino ubijenih Vlaseničana:

1) Ahmetović (Mujo) Hajrudin(25) -1968-1993 – Skugrići Cerska
2) Redžić (Mujo) Šaćir (61) -1934-1995   -Potočari  Srebrenica
3) Kuduzović (Rašid) Ramo(65)-1927-1993 – Džamdžići Vlasenica
4) Omerović (Muhamed) Almir (17)-1975-1992 –Cerska Vlasenica
5) Čamdžić (Alija) Muradif- (36) -1959-1995 – Srbrenica
6) Korikutović (Reuf) Nail (21)-1971-1992 Klještani Vlasenica
7) Mutapčić (Muradif) Edin (17) – 1978-1995 Potočari Srebrenica
8) Huremović (Osman) Jasmina (34)-1958-1992 Vlasemica
9) Subašić (Mujaga) Abdulkadi (30)-1962-1992 Vlasenica
10) Hurić (Mehmed Kuljančić) Ajka (73)-1920-1993 Cerska Vlasenica
11) Muratović (Meša) Murat (46)-1946-1992 Skugrići Vlasenica
12) Dautović (Muhamed) Safet (27)-1965-1992 Grobić Vlasenica
13) Kobaš (Ibro) Avdo (31)-1956-1995 Srebrenica
 14) Ambešković (Meho) Adnan (25)-1967-1992 Susica Vlasenica
15) Imširović (Kadro Muminović) Ajkuna (71)-1921-1992 Mrsići Vlasenica
16) Muminović (Meho) Ibro (40)-1952-1992 – Sušica Vlasenica
17) Dautović (Bajro) Ahmet (65)-1933-1992 Gradina Vlasenica
18) Badžić (Himzo) Džemail (17) – 1975-1992 Piskavice- Vlasenica

MEĐU IDENTIFIKOVANIM I TRI MALOLJETNIKA

  Drugog dana hadžijskog Bajrama, u junu 1992. godine u Vlasenici su strijeljani osamnaestogodišnji Irfan Omerović i njegov dvije godine stariji brat Ibro Omerović. Egzekutori nisu poštedjeli ni njihovog oca. Deset godina već, oni zahvaljujući DNK analizi zajedno počivaju na Šehidskom mezarju Rakita.

  Ove godine pored amidže i amidžića bit će ukopan i sedamnaestogodišnji Almir Omerović, koji je samo pet mjeseci poslije njih u Vlasenici nastradao od zločinačke granate ispaljene s Ilijinog brda. Kad su ocu Muhamedu javili gdje je granata pala, on je znao da su Almir i njegova rodica Mersida, koja je bila bolničarka, blizu. Kad je stigao na mjesto tragedije Almir je još bio živ. Umro mu je na rukama. U to vrijeme mogao ga je ukopati jedino u Cerskoj, gdje je s ostatkom porodice krenuo bježati pred neprijateljem.

  "Almir eto, nije ostvario želju da postane veterinar. Niti je po mome nagovoru s amidžićem Ibrom započeo privatan automehaničarski posao. Završavao je tek drugi razred Škole za učenike u privredi", pričao je otac Muhamed dr. Vedi Tuci i Muratu Hurtiću, članovima ekspertnog tima za eksumacije kad su došli da ga iz mezara u Cerskoj ekshumiraju i prenesu u Vlasenicu. Analizom posmrtnih ostataka kasnije, utvrdili su da su Almira ubili geleri koji su prerezali kičmu i prošli kroz bubrege.

  Muhamed će sa starijim sinom u subotu klanjati dženazu Almiru, a onda će tražiti da se iz Cerske u Rakitu prenese i tijelo njegove majke koja je također u Vlasenici poginula 1992. godine.

Metkom u glavu ubijen najmlađi član porodice Badžić

Godine 1992. ubijen je Džemail Badžić, najmlađe od četvero djece u porodici. Tek je bio napunio 17 godina. Pohađao je Rudarsku školu i igrao nogomet. Njegov stariji brat Hasan kaže da je Džemail bio omiljen kod djevojaka. Volio je igranke i stalno sređivao frizuru. Starije sestre, koje su tada već bile udate, šalile su se da većeg zavodnika u Piskavicama i okolini nema.

 Otac Himzo, građevinski radnik s terena iz Hercegovine je poslan kući, na čekanje. Rekli mu, dok se situacija malo ne smiri. Svjedočio je kad su mu sina Džemaila odveli četnici s puškama i više ga porodica nije vidjela. Ekshumirali su njegove posmrtne ostatke iz grobnice Pelemiši kod Šekovića. Imao je prostrelnu ranu na glavi.

 Himzo nije dočekao da sazna istinu o sinu. Nastradao je i on, padom Srebrenice 1995. godine. Imao je tada 46 godina. Ukopali su ga u Potočarima.

Ukopat će sina od kojeg su je odvojili u Potočarima

 U Vlasenicu će, ove sedmice iz Amerike doći Fahra Mutapčić i njen stariji sin Enver. U naselju Toplik čeka ih Fahrina sestra Fadila. Zajedno će u subotu na Rakiti ukopati mlađeg Fahrinog sina Edina. Ubijen je 1995. godine u Kamenici. Pronašli su njegove kosti u nekoliko odvojenih grobnica. Lobanja i jedna šaka mu nedostaju, ali majka želi imati mjesto gdje će se doći pomoliti za njegovu dušu. Još joj nisu našli muža Muradifa i sedmogodišnjeg bratića Osmana Dautovića, koji su zarobljeni na putu za Cersku i od tada ništa o njima ne zna.
U Ameriku je Fahra iz Bosne odnijela sjećanje na bolan rastanak s Edinom u Potočarima. Trajalo je nekoliko dana odvajanje muškaraca od žena i djece. Strahovala je za sina, ali joj bila utjeha što se na njemu nisu nazirali ni brkovi na brada. ´´Dijete pravo´´, govorila je. Ipak su ga odvojili od nje dok se penjala na kamion za Tuzlu. Zadnje joj je rekao: ´´Majko nemoj me ostaviti´´, a ona plačući vikala da će ga čekati, da će ga naći, da će se vratiti po njega.

  Vratit će se, nakon dženaze u Ameriku. Tamo joj je ostala fotografija. Na njoj je Edin živ. Hrani mačke. Volio je životinje, a oko kuće u Topliku uvijek skupljao mlade mačiće.

  Trojica sedamnaestogodišnjaka iz Vlasenice bit će ukopani 23. aprila na mezarju Rakita, sa još 15 u toku prethodne godine identifikovanih žrtava. Dan ranije, u popodnevnim satima ispred Komemorativnog centra u Tuzli bit će organizovan zajednički ispraćaj tijela ka Vlasenici. Iz nekoliko bosanskohercegovičkih gradova obezbijeđen je prevoz autobusima na dženazu u subotu. /H. Mujčinović/

PROTOKOL DŽENAZE U VLASENICI
23. april 2011. godine

Petak 22. 04.2011. godine
•12:00 Tewhid šehidima ( u svim džamijama na području MIZ Vlasenica) ukopanim od 2001–2010.godine
•17:00 Ispraćaj tijela ispred KC Tuzla
•19:00 Doček tabuta sa tijelima na Memorijalnom kompleksu Rakita
•19:44 Akšam namaz, tewhid šehidima

Subota 23.04.2011.godine
•12:15 Himna Bosne i Hercegovine
•12:20 Ilahija
•12:25 Učenje kur’ ana
•12:55 Poziv na pripreme za podne namaz
•13:00 Ezan
•13:03 Podne namaz
•13:15 Salavati
•13:18 Objašnjavanje načina klanjanja dženaze namaza
•13:20 Dženaza namaz
•13:35 Iznošenje tabuta – čitanje imena i ukop
•14:30 Učenje na kaburima                                                                 

                                                                                                                                                                                                                

                                                                                                                                                                                                                

Vaš komentar na članak: