Posljednjeg dana vikenda bavili smo se etnografijom, a najbolja prilika za to bila je posjeta Zavičajnom muzeju-etno avliji, koju vć 11 godina strpljivo gradi živinički poduzetnik Refik Halilović.Neobični muzej pod vedrim nebom gradi se kraj Oskove u poznatom izletištu Mačkovac, koji je i danas bio prepun brojnih vikendaša, zaposjelih kraj livada, u hladovini obližnjih šuma i Oskove.

  Refik se opredjelio da u prelijepom prirodnom ambijentu otrgne od zaborava način nekadašnjeg odrastanja i življenja, na taj način što je gradio srednjevijekovne  zidine bez upotrebe maltera, starih bosanskih kuća šeperuša i ciglom riglovanih, sa više od 3 hiljade bakarnih, srebrnih, drvenih i keramičkih rukotvorina, ručnih radova domaćica, vezova i više od 1 600 starih knjiga i dokumenata, dobivenih od  potomaka čuvenog đurđevičkog hroničara Mumina Trumića, koji je nastavio bilježiti sva zbivanja užeg i šireg zavičaja od svojih predaka, tako da ova dokumentacija obuhvata vrijednu zbirku staru više od 200 godina.Sve to Refik čuva u starom zdanju Kutubani /biblioteci/.

 «Izgradio sam svojevrstan  Zavičajni muzej pod vedrim nebom, a sadrži Begovu, Bukinu i Adin-begovu kuću, sa svim pratećim objektima  iz nekadašnjih vremena, sa starim namještajem, hamandžicima, pokućstvom, raznim predmetima i alatima koji su  služili za rad u kući i oko nje.Posebno mi je drago što sam u ovaj etno prostor uspio prenijeti i rekonstruisati rodnu kuću jednog velikog čovjeka iz Sela Banovića, poznatu po snimanju filma Ugljari, davne 1966.godine.

  Osim pomenutih objekata izgradio sam dvije vodenice-Aljićku i Hrvatsku, a u narednom periodu  ovaj etno prostor biće bogatiji za još 7 bosanskih kuća i 3 sojenice na Oskovi.Odavno sam imao namjeru uraditi nešto ovako i obogatiti turističku ponudu Tuzlanskog kantona i BiH.U prilog ovih mojih aktivnosti ide i činjenica da će uskoro Konjuh biti proglašen zaštićenim parkom prirode, a u toku je gradnja Ćirine pruge od  Banovića do Zlaće, čime će ovaj kraj postati pravi turistički raj.Ovome treba dodati da ću u upotrebu staviti tri kočije, koje će prevoziti ljubitelje prirode od resotana Brana do Zlaće, pa će sve biti kao u neka stara vremena», priča nam tvorac Zavičajnog muzeja kraj Oskove u Mačkovcu Refik Halilović.

ETNOLOZI DALI VISOKU OCJENU

  Predstavnici Zavoda za zaštitu kulturnog naslijeđa TK nedavno su posjetili Zavičajni muzej, oduševili se i dali najviše ocjene za postavku starih obejekata kraj Oskove, koji su potpuno autentični vremenu koje predstavljaju.Refik je time dao neprocjenjiv doprinos da se otrgne od zaborava ono što smo imali u prošlosti, a što je modernizacija i brz ekonomski razvoj naprosto pomeo.O tome Refik kaže:

  «Kada vam strčni ljudi daju tako visoke ocjene o višegodišnjem nastojanju očuvanja bogate kulturno-istorijske baštine i potvrde da sam na pravom putu, onda zadovoljstvu nema kraja.To mi je velika morlana podrška, te ću i dalje nastojati  dovršiti u potpunosti započeto djelo.Stručnjaci žele da Zavičajni muzej zaštite i nadam se da ćemo  tu pronaći zajednički interes».

   U narednom periodu bilo bi dobro i korsino pomoći Refiku Haliloviću da ubrza dovršetak svog velikog projekta.Prije svega da se budžetsklim sredstvima izgradi brani na Oskovi, kojom bi se pokrenule vodenice, osvijetli eko naselje i osvježi tokom toplih ljetnih dana.

HUMANISTA PRIJE SVEGA

  Refik Halilović je poduzetnik koji se istakao radeći kao ugostitelj u Austriji prije dvadesetak godina.Uspio je zaraditi za naše prilike velike novce i ušteđeni kapital uložiti u razvoj poduzetništva u Živinicama.

  Poznat je kao veliki humanista jer je u svom ugostiteljskom objektu u Austriji zapošljavao naše studente, tokom rata u BiH je otpremio desetine tona brašna, šećera, ulja i drugih  namirnica, a uz to pomenimo da je stipendirao 27 učenika bez roditelja i to pune tri godine.

  «Od posla i zarade  bitniji su osjećaji i saznanje da pružaš pomoć kome je najpotrebnija.Drago mi je što me djeca nisu zaboravila i što mi pišu pisma zahvalnosti, jer su to dnas postali obrazovani ljudi koji rade i žive širom svijeta».

  Refik se odrekao zapadnog luksuza i vratio se u Živinice da ušteđenim  kapitalom podigne zanatsko poslovni centar Baščaršiju i Zavičajni muzej na Oskovi.Refik nam na kraju reče da  ima puno razumjevanje i veliku podršku supruge Aide, koja je više angažovana na odgoju i podizanju njihova dva sina, koji uspješno stasaju kraj Refkinog etno naselja, želeći im da još od malih nogu usadi ljubav prema bogatom kulturnom naslijeđu  naroda ovog kraja!/Šefik Gadžo/

Zidine od kamena bez malter poveza, a iza kuća iz Sela Banovića

Refik i supruga Aida u starom bosanskom ambijentu

Prema količini lončića na furuni nekada se mjerilo nečije bogatstvo

Pogled na vodenicu

Unutrašnjost Refikove vodenice
 

Vaš komentar na članak: