Opća skupština Ujedinjenih naroda proglasila je 9. prosinca Međunarodnim danom borbe protiv korupcije (rezolucija 58/4 od 31. 10. 2003.), s namjerom da se istakne problem korupcije i uloga Ujedinjenih naroda u suzbijanju i borbi protiv ove opake kriminalne radnje.
 
  Korupcija je kao generalni fenomen u svijetu jednako štetna pojava za društvima na svim nivoima razvoja.Posebno ugrožene su države u tranziciji i društva u postkonfliktnim razdobljima. Da bismo govorili o vladavini prava u jednoj državi neophodno je uvesti efikasan sistem borbe protiv korupcije kao globalnog i lokalnog problema.

  Od 1998. godine vlade na svim nivoima vlasti u Bosni i Hercegovini pokrenule su organizirane aktivnosti u borbi protiv korupcije. Izmjene i dopune zakonskih rješenja dale su kvalitetnu podlogu za realizaciju ovih aktivnosti. Ipak, rezultati nisu na zadovoljavajućem novou. Da bi se ekifasno borili protiv korupcije potrebno je osmisliti organizivan i dugotrajan pristup koji je predstavljen kroz podazakonske akte: strategije i akcione planove i koji će se implementirati na svim nivoima vlasti u Bosni i Hercegovini. 

  Uspješna borba protiv korupcije jedna je od obaveza naše zemlje za pristupanje Europskoj uniji. Globalni okvir strategije ekonomskog razvoja BiH (I – PRSP) istakao je korupciju kao jedan od najtežih problema u osiguranju ekonomskog razvoja i rasta zemlje, pa je borba protiv korupcije svrstana u najznačajnije prioritete. Korupcija u BiH je, prema ocjenama stranih posmatrača, veoma raširena i doprinosi rastućem imovinskom raslojavanju među stanovništvom i odvraća strana ulaganja.
 
  Korupcija (lat. corruptio – pokvarenost, podmitljivost, potkupljivost, izopačenost) se odnosi na sve vrste zloupotrebe službenog položaja, izvršene iz koristoljublja.U praktičnom poimanju korupcija se najčešće identificira sa primanjem mita od strane službene osobe, koja zahtjeva ili prima poklon ili kakvu drugu korist ili koja prihvati obećanje poklona ili kakve druge koristi da bi u krugu svoje ovlasti izvršila ili propustila da izvrši neku službenu radnju.

  Dijagnostička studija o ispitivanju uzroka korupcije u BiH pravi razliku između dva osnovna oblika korupcije – državne i administrativne korupcije. Državna korupcija se odnosi na radnje pojedinaca i skupina ili firmi – u javnom ili privatnom sektoru, koje su usmjerene na formiranje zakona, propisa, uredbi i drugih elemenata vladine politike koji idu u njihovu korist, a koje radnje su zasnovane na nezakonitom i netransparentnom davanju povlastica javnim službenicima. Administrativna korupcija se odnosi na namjerno iskrivljivanje pravilne implementacije postojećih zakona, pravila i propisa s ciljem stavljanja bilo javnih ili privatnih aktera u povoljniji položaj, kao rezultat nezakonitog i netransparentnog pružanja koristi javnim službenicima.
 
  Transparency International 2003. godine objavio je da BiH, prema stepenu korupcije, zauzima 70 mjesto među 133 zemlje u kojima je provedeno mjerenej/istraživanje. Prema istom istraživanju svaki peti stanovnik naše zemlje smatra korupciju drugim po važnosti problemom, s kojim se suočava. Zabrinjavajuća je činjenica da 84.7% ispitanika smatra da je potrebno ponuditi novac državnom službeniku kako bi se riješio problem. 85% ispitanika smatra da postoji velika vjerovatnoća rješavanja problema kada se nekom od službenika ponudi poklon, a 82% je spremno službeniku učiniti neku protuuslugu.

  Jedna trećina (1/3) ispitanih državnih službenika vjeruje da kolege koje odbiju tražiti mito ili primiti mito budu izdvojene, kritizirane, viktimizirane ili prinuđene da napuste svoje radno mjesto.

  Ovi podaci ukazuju na to da je korupcije u Bosni i Hercegovini postala svakodnevna pojava i dobila „moralni azil“, što direktno ukazuje na moralnu eroziju društva./Pripremio Edin Husović/

Mreža mladih civitas na radnom zadatku
 

Vaš komentar na članak: