U našem gradu ima zanimljivih ljudi i događaja, svaki dan nešto se novo dešava.Navratili smo na kafu kod učitelja Muje, ne bez razloga!Nakon što je odradio 40 godina u osnovnim školama naše opštine zasluženo je uplovio u mirovinu, a prvu penziju poštar mu je donio početkom ovog mjeseca.Ali, to nije sve.Ima Mujo još jedan razlog za radost:

   «Nekako uz moje penzionisanje i kći Mirzeta je diplomirala na Filozofskom fakultetu i drago mi je što je odabrala posao kojim sam se i ja bavio.Postala je profesorica razredne nastave.Nekada, kada sam se ja školovao bilo je dovoljno steći srednje obrazovanje, postati učitelj i dobiti posao.Danas je drugačije!Morate završiti fakultet, a do posla doći ravno je bingu», kaže nam zadovoljni učitelj u penziji Mujo Imamović.

   I tako dok sjedimo i uz kafu razgovaramo Mujo se sjeća svojih učiteljskih dana:

   «Bilo je lijepo raditi s djecom.Počeo sam u selu Gračanici, a završio u Prvoj osnovnoj školi u Živinicama.Nekada se na selu radilo i za potrebe mjesta, gradila se infrastruktura, ubjeđivati je trebalo mještane da djecu šalju u školu, posebno kada je u pitanju školovanje djevojčica.Na te dane podsjećaju me razna priznanja koja sam dobio kao učitelj i aktivista u mjesnoj zajednici.

   Putevima obrazovanja proveo sam brojne generacije i drago mi je što sam bar malo doprinijeo da su mnogi od njih postali inženjeri, ljekari, profesori, ali i dobri majstori svog zanata.Nekada me odrastao čovjek zaustavi na ulici i kaže da sam mu ja bio učitelj, a ja onda razmišljam i mislim se ko bi to mogao biti, jer kada prođe desetak i više godina, a da ne vidite tog nekadašnjeg mališana teško se prisjetiti, ali me raduje što me ne zaboravljaju».

  Za duga vakta Mujo i supruga mu Aiša stekli su dvoje djece, a na kafi smo zatekli kćerku, novu profesoricu Mirzetu.Prije 11 godina završila je studij za sticanja zvanja nastavnika predškolskog odgoja.Mada je u to vrijeme nedostajalo takvih kadrova, u obdaništima su radije zapošljavali kadrove koji nisu u nekoj vezi s potrebnim profilom ovakvih ustanova.

  «Zato sam riješila nastaviti studije, te sam uz mnogo odricanja uspjela završiti fakultet i steći zvanje profesora razredne nastave.Pošto mi je otac penzionisan nadala sam se da bih ga mogla zamijeniti u školi, ali se pokazalo da uvijek ima «prečih» potreba.Do sada sam konkurisala preko 50 puta u razne škole i predškolske ustanove, ali posao još nisam dobila», objašnjava nam profesorica Mirzeta Imamović.

  Nismo znali kako zaključiti ovaj razgovor, jer rješenja nismo imali, pa smo brzo promijenili temu, da bude vedra kao s početka priče-da je Mujo otišao u zasluženu mirovinu nakon  40 godina rada u razredu i da će ga jednog dana zamijeniti kći Mirzeta.Ako je Mujo kao učitelj mogao zaraditi penziju, računamo da će moći i Mirzeta – kao profesorica!/Š.G./

Učitelj Mujo sa kćerkom Mirzetom i suprugom Aišom
 

Vaš komentar na članak: