Živiničko područje je poznato kao plodno tlo ra razvoj sportskih talenata, najpre fudbalskih, a u posljednje vrijeme i košarkaških. Na tako malom prostoru stasalo je ili stasa značajan broj košarkaša, koji su stigli čak i do NBA američke profi lige, kao što je primejr braće Dragić, Zorana i Gorana iz okoline Podgajeva. Dodamo li i ime Daimira Mulaomerovića koji potječe iz Priluka, a koji je dotakao evropski vrh sa Panatenaikosom, jasno je da se radi o području koje daje velike košarkaške asove. Iz obližnje Kalesije potječu Pars i Idil, odnosno Pašćanović i Delić,  poznati turski reprezentativci, Mile Ilić i Darko Milačić, takođe NBA igrač, potom Elvedin Kikanović i Smiljan Pavić.

 
  Sve to je razlogom što razni agenti ili skauti obilaze ovaj kraj i nastoje otkriti nove talente, kakvih i dalje imamo. Vlasnik jedne agencije je i Enes Trnovčević, koji je u saradnji sa profesorom tjelesnog odgoja i sporta Ozrenom Seleskovićem nastojao obezbijediti uslove za razvoj košarkaša u poznatim klubovima, gdje se mladima poklanja više pažnje.Tim slijedom događaja omogućeno je talentima Jusufu Nurkiću, Alenu Omiću i Mirzi Begiću da iskažu svoj košarkaški talenat.
 
  O živiničkim talelntima Enes Trnovčević kaže:
 
  „Nigdje nema na tako malom prostoru toliko vrhunskih talenata, samo treba na vrijeme otkriti ih i pružiti im šansu, a na tom planu dosta dobre rezulate pokazao je prof.Ozren Selesković. On je na vrijeme otkrio Nurkića i odredio mu je specijalne pripreme još u osnovnoj školi, te je pet puta sedmično išao u Bašigovce i s njim radio, takođe i u Banoviće je išao raditi s Omićem. Na osnovu postignutih rezultata vidi se gdje su sada talenti koje uoči Selesković, a gdje su neki drugi, koji su otišli pogrešnim smjerom. Ne treba zaboraviti da danas imamo menadžera koji prodaju maglu i nude roditeljima djece razna obećanja, koja na kraju završe krahom, jer se radi često i o šestorukim nazovi menadžerima, tako da roditelji moraju prepoznati s kim trebaju sarađivati. Poznat je primejr Mirze Begića koji danas igra za Real i slovenačku reprezentaciju! Kada je imao tjelesne probleme svi su ga se odrekli, a jedino je Selesković u njega vjerovao i svoji stručnim radiom uspio ga je oporaviti i dovesti na nivo evropske klase.Desi se i kod nas da promašimo, ali mi naše talente ne ostavljamo na ulici, briga i pomoć ne izostaju. Neki naši košarkaši nisu igrali za strane zemlje po svojoj volji, već zato što ih nisu pozivali u BiH, što je trajalo sve dok nisu bile promjene u rukovodstvu Saveza, kada je za generalnog sekretara izabran Harun Mahmutović i za selektora doveden Aca Petrović. 
 
  Možemo se polužiti i primejrom Omića za kojeg u Banovićima nije bilo mjesta, besplatno je ponuđen i Slobodi, ali nije dobio priliku. Kada smo ga odveli u Černomelj u Sloveniju taj klub je za jednu godinu od Omića zaradio 90 hiljada KM, a na daljoj prodji dobiće još 40 hiljada KM, a ti novci su mogli završiti u našim klubovima. Takođe i Hasan Rizvić nikada nije pozvan u reprezentaciju BiH, slično kao nekada Mulaomerović, te su zato igrali za druge države“.
 
   Nedostatak uslova za rad takođe je kočnica bržem razvoju sporta, pa zato naš sagovornik ističe razumjevanje na koje treneri nailaze kada je u pitanju dopusnki rad s talentima, a tako je bilo  kada se radilo na „brušenju“  talenata Nurkića i Omića u školama Bašigovaca  i Banovićima, gdje su stasali pomenuti talenti! Nadamo se da će i ubuduće na ovom malom području doline Spreče biti još vrhunskih talenata, ne samo za košarku, već i druge sportove. Samo, potrebni su povoljniji uslovi za rad i  sredstva, kako ne bi sve prepustili na trošak roditeljima, kao što je sada, kada je u pitanu mlađa populacija!/Š.G./

Jusuf Nurkić /br.15/ dok je igrao za OŠ Bašigovci na općinskom takmičenju
 

 

Vaš komentar na članak: