Odavno nisam bio tako impresioniran, tako ganut, kao što sam bio boraveći u OŠ Dubrave. Sve je na svome mjestu, očigledno vidljivo pedagoško djelovanje, pa i u biblioteci ove škole, nekako je drugačije. Valjda zato što je tu, uz pisanu riječ, prisutan i ambijent starog bosanskog duha.

  JU OŠ „Dubrave“ nalazi se na rubu Donjih Dubrava, kako bi đaci, pri izgradnji mislilo se na to, iz Gornjih Dubrava, gdje je odvajkada područna škola do petog razreda, poslije nastavili školovanje. Napomenimo i to da u Liješnici, gdje je bilo sjedište najstarije OŠ u našoj općini, još radi područna četverogodišnja škola, sa jednim odjeljenjem, jednom učiteljicom, koja uči tri đaka.

  Sve su škole nekako uz komunikaciju, pa i ova dubravska. S gornje strane regionalni put Živinice-Međaš, a s istočne džada, kojom se odlazi dole do novoizgrađenih domaćinstava i dalje u ravni Sprečkog polja. Nekada je itekako bilo pozitivne vreve od đaka na hodnicima, na dvorištu, na igralištu… Dobro, ni danas je odveć ne manjka. Sada imaju komfor i komociju u školskim prostorima. Odnedavno je proradila školska kuhinja, Algoritam Živinice koji proizvodi pekarske proizvode, djeluje u iznajmljenom školskom prostoru, i djeca se po volji i ukusu jeftino hrane.

  Zadivljen sam ljepotom ove škole, a ima ih u svim oblicima, jer je ispunjenost angažmanom, kako đaka u raznim sekcijama, tako i nastavničkog kadra, a pod upravom direktorice Zarfije Hadžić, u školi  sve oljepotalo i izdiglo se, preobrazilo do velikih uspona. Ali malo više, dojmilo mi se, očarala me školska biblioteka, koja je vrlo osmišljeno uređena,  polahko ali sigurno naginje etno stilu. Za tu toplu riznicu znanja zadušena je nastavnica Enisa Bandović. Njena mašta učini da svaki kutak biblioteke bude u svrsishodnoj namjeni i izgledu.

Enisin istančan sluh uljepšao ambijent gdje borave knjige

  Dakako, brižno i odgovorno, uz to, ona se stara da lektira za đake bude blagovremena i bez poteškoća dostupna. Enisin istančan sluh za estetskim i želja ka savršenstvu zaživjeli su bibliotekarskim ambijentom, a on kao da je iz bajke izašao, a bajka kao da je uzeta sa dna njene duše, i iz beskrajnih srčanih joj latica. Da, baš je tako, sve odiše nesebičnom širinom i duše i srca. To nam ponovo potvrđuje da treba voljeti svoj posao, treba voljeti knjigu, a onda sve drugo neće izostati. Znači, prostor gdje se ona čuva izgledat će kao iz snova, kao iz bajke. Zar nije tako; knjiga zaslužuje pored vrijedne čitalačke publike i svoje brižno odlaganje, boravak na polici biblioteke uz krajnju odanost, poštovanje i njegovanje, ne samo kao umjetnosti, kao štiva koje nam je svima prijeko potrebno, već to poštovanje zaslužuje i njen tvorac, autor, jer kako se odnosimo prema knjizi tako se u zrcalu odnosimo i prema njemu, piscu, bez kojeg, jasno nam je, zar bi bilo i knjige. To mogu samo posebne ličnosti, ubijeđen sam u to, s jasnim pogledom na sveobuhvatnost onoga što čini biblioteku tako toplom postojbinom za knjige. Toj odabranoj eliti ništa ne čini problem da svoj poziv bibliotekara s lahkoćom i opravdaju,  ma bila to i manja školska biblioteka, ili neka gradska, stvarno je  svejedno, mjesto je skupljenog znanja, koje treba čuvati i poštovati. Ova biblioteka ovakva, evo, veliko je bogatstvo i za uposlene, i za đake, jer njen sadržaj je izuzetno bogat i nadasve raznovrstan, tako da svi u Osnovnoj školi Dubrave, bez obzira o kojoj je literaturi riječ, mogu biti zadovoljni. Mnoge su knjige u ovoj novoj epohi oživjele, izvađene iz zapećka, što je dobro. Sada su date na čitanje, sada su u rukama znatiželjnih i željnih čitanja toga i takvog štiva.  Na vratima te očara umilni etno stil, koji zrači bibliotekom i čini je toliko udobnom i privlačnom. Miris pergamenta, ko voli knjigu, svakako je dobrodošao, ovdje se  knjige njeguju kao najljepši  đulistan.

  Brojke pokazuju da je u ovoj biblioteci ukupno 14147 komada knjiga, učeničkih 12208, nastavničkih 1939 komada. Novih knjiga u 2011/2012 nabavljeno je učeničkih 117 a nastavničke literature 39 komada. Osim lektire sasvim dovoljno ima knjiga da se upotpune i druge mudrosti i znanje.Tako i treba odnositi se prema knjizi, jer knjige su najveće blago koje je stvorio čovjek za čovjeka. A da bi ugođaj u ovoj biblioteci bio upotpunjeniji tu je i razna štampa: Male novine, Vesela sveska, Pet plus, Vesela pčelica, Kolibrić, Palčić, itd. Onda, bujrum, nek izvoli ko šta voli. /Alija Arif Delić/

Enisa Bandović u očekivanju đaka-čitača knjiga

Nekadašnja "elektrika" -fenjer i "vodovod" – ibrik našli mjesto u školskoj biblioteci da podsjećaju na prošla vremena

Vaš komentar na članak: