-Nemaran odnos vlasti i ljudi prema prirodnim dobrima

Danas je 22. mart, Svjetski dan voda. Naša zemlja je, kažu, bogata vodama, što je, pored zdravlja, najveće čovjekovo bogatstvo. Ali, neljudi se prema tom bogatstvo odnose neljudski. Rijetki su primjeri, kao što je slučaj sa Unom, da su rijeke zaštićene od trovača i zagađivača. Zakon o vodama postoji, ali ko u ovoj zemlji mari za zakone. Ovo je priča o rijeci Spreči, nekada ubjedljivo najbogatijoj rijeci ribom u Evropi iz koje se pila voda. Danas je Spreča kanal otpadnih i opasnih voda.

Plodne njive

Šta danas bi sa ovom rijekom, ko je napade, uništi u njoj svaki život, otjera od nje ljude i životinje, ko od nekadašnje ljepotice napravi najzagađeniji kanal otpadnih i po
Tužbe protiv trovača leže u ladicama tužilaštva

Ne znamo koliko je do sada bilo ekoloških incidenata, ali znamo da je otrovano na desetine tona ribe, riblje mlađi, flore i faune. Tužili smo, nakon što smo trovače identificirali, ali naše tužbe skupljaju prašinu u ladicama tužilaštva ili sudova, ili se parnice odgađaju. Jedna smo od rijetkih općina koja je uradila sportsko-ribolovnu osnovu Spreče i pokazali sva bogatstva ribom ove rijeke, ali šta i to vrijedi. Kad god se kome ćefne da u Spreču ispusti otrov, uradi to bez imalo griže savjesti. Onima koji su kupili fabrike u Lukavcu i Tuzli važan je profit. Ovo što rade Spreči, to u svojim zemljama ne bi smjeli raditi ni za živu glavu. Pitamo se zbog čega je upravo sa općine Gračanica najviše oboljelih od karcinoma na Tuzlanskom kantonu, zbog čega krave koje se napasaju pored otrovane Spreče ne mogu zasteoniti – govore ribari Almir Čelić i Osman Hodžić.
zdravlje opasnih voda, napravi baruštinu koja zaudara hemijom, u kojoj ribe plivaju leđno, koja truje poljoprivredne usjeve, koja ubija ljude zaostalim minama.

A priča o Spreči teče otprilike ovako. U vrijeme Titine Jugoslavije, u Lukavcu i Tuzli se sagradiše veliki industrijski sistemi, „Hak“, „Dita“, „Koksara“, „Soda“ i počeše ispuštati opasne otrove u korito Spreče, pa ona umjesto da se zeleni i veselo žubori postaje često bijela, nešto kao kreč od opasnih teških metala, fenola, žive, svega što ubija i truje i ljude i životinje. U studiji Beogradskog instituta to je veoma detaljno opisano i skrenuta pažnja na opasnost od vode iz ove rijeke.

U vremenu 1992-95. godine kada su spomenuti privredni sistemi prestali sa radom zbog ratnih djelovanja, Spreča oživi, dobi svoju boju, u nju se vrati riba, pa ribari počeše graditi ribarske kuće, počeše poribljavati Spreču. Ali, sve što je lijepo kratko traje, pa i veselje ribara, i ne samo njih. „Javiše“ se fabrike i ponovo počeše nečasnu rabotu, trovati ribu, rijeku i okolinu.

Osim fabrika, Spreču truju i neodgovorni pojedinici, a takvih je na hiljade, koji bacaju sve i svašta u njezino ionako zamuljeno korito, koje u ovo vrijeme ne može primiti svu vodu iz jezera Modrac, pa Spreča svake godine u Živinicama, Petrovu, Gračanici, Doboj-Istoku i Doboju plavi na hiljade hektara najplodnije oranice.

Problem mina

A da zlo nikada nije samo, govori i podatak da su i mine postale prava mora za vlasnike zemljišta, za ribare i vikendaše Sprečkog polja, jer je veliki broj ljudi smrtno stradao od tihih ubica.

– Do sada smo u spomenutim općinama deminirali oko milion kvadratnih metara rizične površine, ali je ostalo još tri puta toliko da se očisti od mina kako bi demineri od Lukavca stigli do Doboja. Za to će trebati i vremena i novca. Dotle, nama je ostalo da evidentiramo poplave, ekološke incidente, odnosno pomore ribe, stradale od mina, da svojim očima gledamo mutnu i otrovanu rijeku koja umire i vapi za pomoć – kaže šef Civilne zaštite Gračanica Mustafa Bajić, općine koja se ponajviše i bori da vrati u život rijeku Spreču. (Hasan ČALIĆ)

Detalj sa jezera Modrac

Vaš komentar na članak: