Često razmišljamo kako doživjeti stotu i čini nam se nemogućom misijom! Pored važne uloge gena ljudi rođeni s pozitivnom životnom perspektivom  povećavaju svoje šanse da dožive duboku starost. Dakle, optimizmom i osmijehom jačamo imuni sistem,  koji  tijelo i mozak čuva otpornima i zdravima. Da li je to pomoglo Šahi Hasanović iz Priluka, da se sa svojih 91 godinu nada da će prevaliti i stotu?

  „Majka mi je živjela 97 godina, pa zašto i ja ne bih malo duže, bar stotinu! Imala sam miran život, dobru djecu i nema razloga da brinem za svoju budućnost“, kaže nam najstarija Prilučanka.

  Za svog dugog života sa suprugom Mujom, stekla je šestoro djece, ima 16 unuka, 20 praunuka i još jedno je na putu. Priča nam kako su se upoznali?

  „Muž Mujo me upoznao u mom selu Tulovićima kod Banovića, gdje je on imao daidžu, pa smo se povremeno viđali. Kada smo se dogovorili ukrala sam se od roditelja i s njim  pobjegla, pa su se dugo moji ljutili. Otišla sam bez pitanja, a što je najgore udala sam se preko reda, jer sam imla starijeg brata i trebalo je da sačekam dok se on oženi! Tek treće mijerdžije, kad su došle, nekako su uspjeli pomiriti se s nama i priznati naš brak“.

  Hvali Šaha Priluk i Prilučane, kaže da su dobri ljudi, a i sama im pripada. Sa svojim suprugom je uzdizala djecu i svi su pronašli put do svoje sreće. Osim svakodnevnih obaveza nalazila je Šaha vremena da putuje na ekskurzije, o čemu kaže:

  „Bilo je lijepo u mlađim godinama.Učiteljice u našoj maloj školi organizovale bi ekskurzije po bivšoj Jugoslaviji, pa  bude po dva autobusa nas žena, te smo posjećivale Beograd, Kumrovac, Titovo Užice, Vršac, Zlatibor i druga mjesta, tako da mi je to sve ostalo u lijepom sjećanju.Nakon napornog rada dobro dođe malo i odmoriti se putujući“.

   Danas nena Šaha najviše vremena provodi kod svoje djece, unuka i praunuka.Svi je mnogo vole, a i ona njih. Zatekli smo je kod kćeri Emine u Gornjim Živinicama:

  „Eto, otimaju se kod koga ću prije doći. Sada sam kod zeta Ramiza, imam ovdje još dvije zlatne unuke, koje se mnogo raduju kada dođem. Pametni su mi mnogo potomci, školovani su, imaju fakultete, pa i više od toga i uglavnom se nalaze na području ovog našeg kantona, pa se često viđamo“, kaže Šaha.

  Zet Ramiz Siočić je vrijedan, zasadio je svakojake voćke, čak i onih sa južnih strana, dvorište mu je prava cvijetna bašta, gdje je lijepo sjesti i odmoriti se:

  „Svi volimo kada nam dođe nena u goste, ali mi je smatramo kao našim članom porodice, što ona i jeste. Dobrog je zdravlja i zna imena svih unuka i praunuka, nikada se nije desilo da pogriješi nečije ime“,  kaže Ramiz.

   Ako  očekivani dugi životni vijek najviše zavisi o genima, dobro ga je nadograditi uređenim životom, kakav je bio kod Šahe Hasanović, u čijem je okruženju uvijek bilo vedrine i radosti, uprkos činjenici da je valjalo mnogo raditi i podizati svoju brojnu porodicu!/Š.Gadžo/

Nena Šaha sa Eminom, zetom Ramizom i zlatnom unukom Mirhom
 

Vaš komentar na članak: