Postignuti rezultati u prvedbi Ankesa 7 Dejtonskog mirovnog sporazuma nisu za pohvalu, jer i 17 godina poslije rata mnogi još uvijek nisu ni blizu rješenja vraćanja na svoja vijekovna ognjišta. O aktivnostima koje vodi Srpsko građansko vijeće pokret za ravnopravnost (SGVPR) Tuzlanskog kantona ocjenjuje da se moglo mnogo više postići, da politika nije umiješala svoje prste. O ovoj temi nešto više saznajemo od podpredsjednika SGVPR TK Milivoja Milića!

 
  „Imali smo više održanih sastanaka na ovu temu pod predsjdavanjem našeg predsjednika Zorana Jovanovića i po tom pitanju imamo jasne stavove. SGVPRTK, kao nevladina organizacija, formirana je  još u ratnom periodu, sa ciljem očuvanja države Bosne i Hercegovine u njenim AVNOJ-evskim granicama, a za to smo imali i podršku međunarodne zajednice, posebno SAD. Podsjećam da je osnivač SGVPR na nivou BiH prof.dr.Mirko Pejanović, koji je zajedno sa Bilom Klintonom odigrao važnu ulogu i u donošenju Dejtonskog mirovnog sporazuma, „svetog pisma“ za sve građane BiH. Dejtonovim Aneksom 7 je rečeno da svi protjerani sa svojih ognjišta imaju pravo na povratak i mi smo po tom pitanju napravili program za održiv povratak u TK. Ali i poslije 17 godina nakon Dejtona nemamo željene rezultate“, kaže Milić.
 
  U SGVPR TK imaju jasne ocjene urađenog-odnosno neurađenog i to cijene s tri apsekta, o čemu Milić kaže:
 
  „ Kao prvo moramo se složiti u činjenici da su svi političari u BiH zdušno prihvatili Dejtonski sporazum, naravno sa Aneksom 7, ali su se takođe angažovali na rasturanju saradnje sa međunarodnim organizacijama u prikupljanju donatorskih sredstava za obnovu porušenih kuća i asfaltiranje puteva.
 
  Mi obični unesrećeni ljudi-tj.raseljene osobe, koje su prevarene, opljačkane i diskrimirane, željele su povratak svako na svoju očevinu, ali to politika nije željela. Kod nas je sve do politike pa i povratak, a da je do običnih ljudi Aneks 7 bi se davno proveo. Raseljene osobe politici služe samo kao pogonski točkovi glasačke mašine. Da se htjela obnova za održiv povratak govori podatak da smo mogli odavno obnoviti sve popaljene i uništene kuće, jer je toliko pristiglo donacija da se moglo obnoviti i duplo više objekata, čime bi bili primjer u Evropi. Ali, politika je željela da se u BiH podijelimo  u svoje etničke torove, a takav je slučaj i u selima Tuzlanskog kantona, gdje je 90 odsto građana srpske nacionalnosti očišćeno i nemaju uslove za povratak, niti se stvaraju uslovi za to“.
 
Nisu propale sve šanse za održiv povratak
 
  Prema riječima potpredsjednika SGVPRTK, Živiničanina  Milivoja Milića, još 2000.godine moglo se mnogo uraditi, a zašto nije-kaže:
 
  „Tada je Švedska humanitarna organizacija SRSA došla sa svojim projektom za obnovu svih porušenih kuća na području opštine Živinice. Ministarstvo  za obnovu i razvoj TK uradilo je predračunsku vrijednost izgradnje tih objekata. Projekat bi se radio tako da je SRSA obezbijedila potreban materijal, a gradnju bi finansirali naša lokalna zajednica i Vlada TK i tu se radilo o 360 hiljada KM da bi se izgradilo 75 kuća, pošto se prijavilo toliko povratnika u Tupkoviće i Krivaču. Tadašnje vlasti nisu prihvatile finasiranje izgradnje 75 kuća, a oni koji su bili najuporniji  prodavli su svoju zemlju da bi izgradili kuću od doniranog materijala SRS-e. Međutim, mještani koji su napravili kuće nisu dobili podršku za održiv povratak pa su morali u bescijenje prodati kuću i otići trbuhom za kruhom. U Tupkovićima i Krivači još je ostalo 12 porodica koji žive na svojim ognjištima“.
 
  Najava ovogodišnje pomoći međunarodne zajednice i vladinog sektora odaslale su optimistične apele za povratak, najavljeno je i više sredstava za održiv povratak. Kako će se to reflektirati na one koji žele na svoja imanja u SGVPRTK pozitivno ocjenjuju, kada jeriječ o željama povratnika.
 
  „Ostanak 12 porodica, kao i najave novih donacija dali su povoda mnogim da se vrate na svoja ognjišta i već ima ljudi koji su se prijavili za takve projekte. Ali, prije toga morala bi se graditi potrebna infrastruktura. USAID i SRSA su donirali sredstva za trafo stanicu i izgradnju glavnog puta kroz Tupkoviće dužine 1270 metara /USAID je u proteklom periodu donirao  sredstva za komplet elektrifikaciju tri zaseoka u Tupkovićima i Krivači/. Sredstva za održiv povratak nalaze se na nivou države BiH, FBiH i  kantona i u dosadašnjem periodu opština Živinice nije dobila ni pfeniga za održiv povratak. Bilo bi dobro da se naša lokalna zajednica maksimalno angažuje i da od 100 miliona doniranih Eura dražvi BiH, opštini Živinice izdvoji bar jedan milion, kako bi mogli stvoriti uslove za održiv povratak 45 prijavljenih novih porodica  za dolazak na svoja ognjišta“./Š.G./

Milivoje Milić-potrebno iskoristiti novu šansu za održiv povratak

Vaš komentar na članak: