Edita Belkić je učenica IV-p1  razred Poljoprivredne škole u Živinicama.Mada joj "motika" nije jača strana interesovanja, uspješno je završila tri prethodne godine i među najboljim je učenicima odjeljenja.

 Osim školskih obaveza Edita stiže na sve strane, a najviše voli muziku.Naučila je mnogo dok je išla u nižu muzičku školu, posebno zanimanje ima za klarinet, te je nakon završene osmoljetke nastavila muzicirati u Duvačkom orkestru Konjuha.

 Uz muziku, rado piše i pjesme, ali još nije komponovala nove melodije, što ne znači da neće!

 "Pisanjem pjesmi se bavim od 10.godine.Tada sam prvi puta napisala svoju pjesmu "Bosno moja" i objavljena je u školskim novinama Drugari. Objavila sam još nekoliko pjesama u tim novinama.Nakon mog osnovnog školovanja  nastavila sam pisati pjesme, ali nisu više nigdje objavljivane.Želja mi je da objavim svoju prvu knjigu pjesama, jer sam ih dovoljno napisala da može biti cijela knjiga", kaže Edita.

  Pošto je vikend i ima vremena za odmor predlažemo da proičitate dvije Editine pjesme, pa sami procijenite koliko vrijede!/Š.G./
 
BOSNO MOJA   
                                                                                           
Bosno moja ljepotice
prava u tebi se rodih
ja kao malo dijete u jednom
od tvojih najljepših
gradova.Imaš sve ljepote ovoga
svijeta.Tvoje divne
rijeke Una, Drina, Sava i
Miljacka sve te divne planine
sve ljepote upoznah ja dok sam
bila mala.A sada kako rastem iz
dana u dan gledam kako
sve te ljepote neko uništava.Kako mladi
odlaze napuštaju te, ali Bosno
zemljo moja ne brini se jer
ja jedno znam – bolje zemlje od
tebe nema.Mogu da pricaju o
tebi svakakve priče ti si najbolja
što se mene tiče!Gdje god odu gdje god dođu
vratit će se tebi Bosno moja
jer biti sam u tuđem svijetu najteža je stvar!
 
 ŽIVINICE GRADE MOJ
 

Prijatelju moj javljam ti se
iz tuđine već 2 godine kako
nisam sa vama želim ti reći o
čemu sanjam…
 
O kako me boli ova noć i srce
me steže jer prijatelju ŽIVINIČKA raja
nije pored mene, želim te pitati
dal još sjedite pored rijeke…
 
 Da’l svirate one naše lijepe
pjesme..Spreča, Oskova
gitara, pjesma i ono naše
društvo staro. O nigdje
nema takve ljepote, to
samo ŽIVINICE s ponosom nose
 
Dal se jos ona ŽIVINIČKA raja
igra ispred mog starog stana???
 
Ja sam prošla kroz svijet, ali prijatelju
nigdje ne nađoh raje kao u ŽIVINICAMA
nigdje nevidjoh te ljepote kao što su
moje ŽIVINICE rodne…
 
Da’l glazba jos svira
da li raja uz zvuke i zaigra?
 
Jedva čekam da se vratim
svom rodnom gradu i ponovo
sa balkona gledam svu tu ljepotu
i ŽIVINIČKU RAJU!!!/Edita Belkić/

 

Vaš komentar na članak: