Evo šta ti je život… Smrt je prirodna i normalna, ali i bolna za osobe koje vole preminule. Teško je kad odu u visine dva mlada života. Životi su im tek počeli, a već završili, žalosno je ali Njegovu odluku ne smijemo preispitivati!

Ahmed je bio momak na kojeg su svi računali. Obećavao je na svakom polju. Bio je zlatno dijete, za poželjeti! Sin, brat, prijatelj… Insan, eto, to je bio moj Ahmed. Crna decembarska nedjelja, na nama potpuno nerazumljiv način, odvela je Ahmeda, vratima Dženneta. Željeli smo vjerovati da je to samo ružan san… Nažalost, dogodila se nesreća koja je u trenutku uzela dva mlada života i ostavila duboku bol, porodicama, rodbini, prijateljima. Vaš odlazak slomio je hiljade srca. Kako se oprostiti od mladih ljudi koji su bili na pragu života ?!

Ostaje nam da živimo sa nadom i uvjerenjem da će nam Bog podariti snagu da naučimo živjeti sa neizrecivom boli. Ovo je samo do viđenja, do narednog susreta okupanog Božijom milosti. Do tada uspomenu na vas, čuvat ćemo u svojim mislima i dovama. Voljeni nikad ne umiru! Oni žive u srcima najmilijih. Neka bude ovo posljednji pozdrav sa ovoga mjesta, letjet ćemo opet negdje skupa, ptico bijela. Mirisat ćemo na nekom drugom, boljem, ljepšem mjestu, ružo moja…

Kažu da je nekad bolje i pametnije da nekog samo pustiš, al’ mogu samo kazati da, bit ćeš vrijedan svake urezane dove oko srca koje stežem, da ne odeš. Do narednog susreta, Lave moj… ❤️ Ahmed Muratović./Midheta Hrvić/

Vaš komentar na članak: