U spomen: Jovan Vragolić (80)

Danas su se rodbina, susjedi, prijatelji i kolektiv Prve osnovne škole oprostili od Jovana Vragolića (80), bivšeg nastavnika maternjeg jezika u Prvoj osnovnoj školi.Poslije duže bolesti Vragolić je preminuo 13.januara.

Svoje prvo zaposlenje Jovan Vragolić je dobio u ondašnjoj Osnovnoj školi “Vladimir Nazor”, danas Prva OŠ.Pedagošku akademiju završio je u Šapcu, gdje je stekao zvanje nastavnika SH jezika i književnosti.Imao je teško djetinjstvo, jer je veoma rano ostao bez oca Petra, koji je kao partizanski borac stradao u Drugom svjetskom ratu.Jovan se ponosio na svog oca Petra, po kojem je Osnovna škola u Ljuboviji dugo nosila ime, a ispred škole je svojevremeno postavljena bista hrabrog borca antifašističkog pokreta.Istina, Jovan nikada nije to spominjao niti je tražio neke privilegije, već je bio uporan, uspješan i aktivan.Njegovo poznavanje maternjeg jezika i književnosti je bilo od velikog značaja za učenike i kolektiv gdje je radio.Sekcije koje je vodio brzo su napredovale, pa su se učenici oprobali i kao pjesnici i pisci proznih sastava. Pokrenuo je i štampanje školskog lista “Slavujak”, gdje su objaljivani učenički radovi, pjesme, sastavi, likovna ostvarenja, rad školskih sekcija… i to je bilo jedan od najbojih školskih listova, jer je 1977.godine, u organizaciji beogradske Politike, proglašen za najboji školski listi bivše SFRJ.

Takođe je značajan udio Jovana Vragolića u kulturnom djelovanju u okviru Gradskog pozorišta Konjuh, posebno su zapažene njegove  uloge u drami Omer Paša Latas i Prsten u izvoru Dobrice Erića.Tih 70-tih godina GP Konjuh steklo je status amaterskog pozorišta, te su Živinice po prvi puta 1977.godine bile domaćin Festivala amaterskih pozorišta Bosne i Hercegovine.

Pred velikim brojem poštovalaca nastavnika Jovana Vragolića, u ime kolektiva Prve osnovne škole, oprostio se profesor Asif Andelić, koji je, između ostalog, rekao:

“Bio je nastavnik velikom broju generacije osnovaca, danas odraslih ljudi, koji su od njega naučili sve ono što im je trebalo da bi se pripremili za uspješan nastavak daljeg školovanja, odnosno izazove koje im život nosi.Nastavnik Jovan nije samo učio djecu čitati, pisati, pričati-znao je ponekad i grditi, ali i mnogo savjetovati, čuvati dječije tajne, prećutati sitne laži, a ponekad zaobići istinu roditeljima.Jednostavno, bio je dio njih, njihovih malih života, poklanjajući im veliki dio sebe danju i noću.Za sve ovo bila je potrebna nesebična ljubav, a nastavnik Jovan imao je ljubavi i previše kako za djecu, tako i za svoje radne kolege.Bio je dobar nastavnik, iskren prijatelj i drag kolega”, rekao je profesor Andelić.

Biti nastavnik bilo kada i bilo gdje je nadasve human posao.Raditi sa malim ljudima je izazovno, odgovorno i teško. Ali, kada vidite kasnije od tih malih ljudi odrasle i uspješne osobe -vidite ujedno da trud nije bio uzaludan i da su rezultati nagrada za sve to što je Jovan decenijama radio.

Zato, našem sugrađaninu Jovanu veliko hvala u ime svih učenika, kolektiva Prve OŠ, susjeda, prijatelja, a porodici iskreno saučešće.Počivao u miru dragi naš Jovane!