Zima je najhladnije godišnje doba koje započinje 21. prosinca u kojemu dani traju kraće od noći, a priroda je uspavana u skladu s niskim temperaturama.

Ponekada zima zna biti i te kako kobna za pojedince, pogotovo ako su temperature extremno niske poput ovogodišnje, te ju dočekaju nespremno bez ogrjeva, ishod zna biti koban (smrtonosan), čiju cijenu obično plate građani slabog imovnog stanja, te stari, bolesni i iznemogli o kojima nema tko brinuti.

Svjedoci smo ovih dana neuobičajeno niskih temperatura koje uzimaju svoj danak, čiju je zlu sudbinu za dlaku izbjegao Božo Grgić Brico, Potočari bb. Donja Višća (Živinice), zahvaljujući blagovremenoj intervenciji svojih susjeda: Milice Pavić i njene kćerke Ivane Sečnjak, koje su ga na vrijeme došle izvesti iz zadimljene prostorije da se ne uguši, te ga onakvog onesviješćenog i promrzlog odvele svojoj kući, pružile mu prvu pomoć, nahranile, te zajedno sa Perom i Mirjanom Iličić, kao i Zoranom Sečnjak krenuli u akciju prikupljanja pomoći od ljudi dobre volje da Brici kupe šporet na čvrsto gorivo i nešto ogrjeva (drva i ugalj).

I, kako to uobičajeno biva, upornost se isplatila. Prvi donatori su bili upravo oni (Milica Pavić, Zoran i Ivana Sečnjak, te, Pero i Mirjana Iličić), zatim župnik Župe Sv. Ivana Krstitelja Živinice i još nekolicina građana što je bilo dovoljno sredstava da kupe šporet-peć na čvrsto gorivo, priča nama g-đa Milica Pavić te dodaje:

„Božo Grgić Brico ima 63 godine starosti. Već duži niz godina živi sam u nemogućim uslovima za život u jednoj zapuštenoj prostoriji bez bilo kakvog primanja, o kome nema tko voditi brigu. Dok mu nije sin smrtno stradao u saobraćajnoj nezgodi prije 13 godina Brico je bio jedan od naprednijih mještana, međutim, od tada su njegova kola krenula strmoglavice. Pukao je brak, Brico pada u depresiju, društvo okreće glavu od njega, što mu posebno teško palo kada se zna da je on bio veoma druželjubiv i pozitivna osoba, koji je bio spreman svakome pomoći ne sluteći da će i njega jednog dana stići ta sudbina. Božo je od moje pokojne sestre sin i ja ga veoma dobro poznajem. Njegov karakter mu nije dozvoljavao da zatraži pomoć od bilo koga. Sam se snalazio kako je znao i umio. No, svako vrijeme nosi svoje breme pa tako i Božino. Izdalo ga zdravlje i snaga. Nije bio u mogućnosti zamijeniti dotrajao šporet na čvrsto gorivo koji je bio totalno uništen (izgorio), dim je sukljao na sve strane niti je mogao zagrijati prostoriju što ga za malo nije koštalo života. Ipak, sve se dobro završilo hvala Bogu“. Konstatira g-đa Milica.

Pripremajući ovaj prilog doznajemo da je Božo u prijeratnom periodu imao uglednu frizersku radnju u Živinicama, po čemu je i prepoznatljiv po nadimku Brico, te, da je bio jedan od naprednijih građana općine Živinice, uz to je u obrambeno oslobodilačko domovinskom ratu bio pripadnik ABiH i HVO, što opeta izaziva posebno čuđenje da je zapostavljen i od svojih suboraca. Valjda ga se napokon sjete nakon toliko godina, kao i Centar za Socijalan rad Živinice!

Znamo da ovaj naš primjer nije jedini kome je potrebna pomoć, no, bez obzira na sve okolnosti, ne budimo oholi i ne ignorirajte naš apel za pomoć Boži Grgić Brici, nego ga shvatite ozbiljno, uključite se i prema svojim mogućnostima dajte doprinos kako bi spasili jedan ljudski život.

Pomoći možete direktno na adresu: Božo Grgić Brico, Potočari bb. Donja Višća-Živinice, ili na br. Tel: ++38735/767-177-Milica Pavić, ili; ++38761/407-914, Pero Iličić./Anto Šimić Čiko/

Vaš komentar na članak: