Još jednom o psima lutalicama

Čopore pasa lutalica još uvijek možemo vidjeti na našim ulicama.Mada se posljednjih godina čine napori na njihovom zbrinjavanju, opasnosti još postoje, ne samo od ugriza pasa, već i higijensko epidemiološkom stanju.

Ovih dana primjetno je više lokacija na kojima se vide uginuli psi.Na perifernom dijelu grada u Barakovcu uginula su tri kučića kraj puta ka Baricama i niko ih ne uklanja.Osim takvih opasnosti u nadolazećim proljetnim danima bit će izražena pojava krpelja, koji se hrane krvlju raznih sisavaca i svakako pasa. Krpelji cio život provode kao paraziti na “domaćinu”, čijom se krvlju hrane i na taj način prenose razne mikroorganizme.Ima čak oko 20 vrsta krpelja što “pokrivaju” naše prostore.

Najopasniji je onaj koji u narodu zovu pseći ili šumski krpelj. Ova “bubica”, koja podsjeća na malog pauka, ne ujeda, već ubada rilicom koja se, kada se zavuče pod kožu, širi.Do sada su krpelji bili prenosioci krpeljnog meningoencefalitisa, odnosno virusne upale mozga i moždanih opni, zatim bakterijskih bolesti – poput lajmborelioze koja je u narodu poznatija kao lajmska bolest.Iako lajmska bolest napada cio organizam, a naročito kožu, nervni sistem, zglobove i srce, smatra se izliječivom, dok krpeljni meningoencefalitis može da bude smrtonosan.

Zbog svega toga neophodno bi bilo lutalice smjestiti u azil za pse i sigurno je da bi taj trošak bio jeftiniji od problema do kojih može dovesti loša higijena i životarenje ove kategorije pasa po ulicama i parkovima, gdje se najviše okuplja naših najmlađih sugrađana, ali i odraslih.