Večeras je u Plavoj sali BKC Živinice održana promocija knjige Legionar, autora Mehmeda Đedovića iz Kalesije. Nekako nam se Kalesija čini mnogo dalje od stvarnih dvadesetak kilometara, valjda zato što ni nama ni njima nije usput svratiti, već valja maksuz, a to je prava rijetkost. Ipak, ova dva susjedna ili komšijska grada večeras je približio književnik Mehmed Đedović, promocijom svog nagrađenog romana.

Promocija je počela zvucima violine Dženane Selimović, a potom je o autorovom stvaralaštvu govorila bibliotekarka Jasmina Šabanović, koja je istakla značajan književni opus ovog pisca, čije su odlomke iz romana čitai učenici Druge osnovne škole Sejfulah Imamović, Šaćir Mehić i Benjamin Brčaninović. O djelu Mehmeda Đedovića govorila je i Fikreta Selimović, pisac nekoliko knjiga.

Roman o dobrim ljudima u lošim vremenima

Đedović je višestruko nagrađivan pisac, među kojima i nagradom Skender Kulenović, te se od njega na neki način i očekuje da sa svakom knjigom pomjera granice, a on evo ponovo dokazuje da to zna uraditi na sebi svojestven i originalan način.

Tek kad se učinilo da se više nema šta reći o Drugom svjetskom ratu pojavi se roman Legionar koji nas šokira. Naučili smo da je sa knjigama ovoga autora obično tako, one mogu proizvesti različitu emociju, ali vas uglavnom ne ostave ravnodušnima.

Nakon čitanja Legionara još dugo u čitaocu će odjekivati likovi, radnja i sve što je listajući stranice dotako u tekstu. Za jednu ovakvu knjigu autor je pouzdano morao dugo vremena da provede istražujući jer i previše je mjesta na kojima se mogao poskliznuti i pogriješiti, no on to nije uradio.

Kada mlađi pisac, a Đedović to još uvijek jeste, počne roman sa prvim zrnima koja su ispaljena u znak početka takozvanog Velikog rata, onda se za takvo zalaženje u prošlost valjalo temeljito pripremiti. Đedović je to očito i uradio, a rezultat njegove ozbiljenosti prikom rada na romanu odlično se vidi u svakom poglavlju Legionara.

Naime, ispisati posve drugačiju priču o temi za koju se smatralo da je zaključena i ispisana, nije nimalo lahko. No pisac je napravio i korak dalje. Ta strana rata je tek dotaknuta u nekim ranijim knjigama, a time se bavio i Branko Ćopić u Gluvom barutu i neki drugi pisci. Đedović to radi tako što priču postavlja iz vizure poraženih, onih koji su nakon rata slovili kao domaći izdajnici, i koji su za tu grešku debelo platili.

On sa Legionarom ne pokušava da mijenja historiju, čak šta više. Ne dotiče ni politiku, ni ideologiju, ni bilo šta čime bi možda sugerisao ko je u pravu a ko nije. On kao i svaki pravi pisac priča priču, gradi mrežu likova, i do u tančine nas prebacuje u to teško i turobno vrijeme.

Ahmed Palo samo je jedan od likova u knjizi. Doduše on nosi radnju ali on nikako nije jedini niti najbitniji. Može se zaključiti da je pisca pomalo bilo i strah kada je vidio šta je i kako uradio sa pričom u Legionaru. Može biti da on očekuje i reakcije na jednu ovakvu knjigu, jer progovara o nečemu što je u dobroj mjeri bilo, a pomalo je još uvijek, tabu. Da bi se ogradio i odbranio on u pomoć poziva i citat Miroslava Krleže koji je postavio na samom početku romana.

Pa ipak, kroz mnoštvo likova, uspio je ispisati nevjerovatan roman, drugačiji, zanimljiv, interesantan, roman koji vas pouzdano neće ostaviti ravnodušnim.

Legionar progovara o svemu onome što je dugo držano pod tepihom, prešućivano. O stvarima i događajima koje je bivši sistem izbrisao iz sjećanja i iz udžbenika, a oni su cijelo vrijeme bili veoma živi. Donekle se može reći da je takva vrsta politike dovela do mnogih sukoba a kuliminirala u ovom zadnjem bosanskom ratu.
Legionar svakako zahtijeva jedan detaljan esejistički pristup romenesknom tekstu, jer on je toliko kompleksan i višeslojan da bi mogao poslužiti za ispisivanje barem još nekoliko knjiga na sličnu temu.

Jedna ovakva knjiga nam pruža širi uvid u ono šta je bio jedan zaboravljeni rat. Priča o stradanju, zabludama i nadanjima malih ljudi. On ne ispravlja i ne popravlja ono što se popraviti ne može, on, rekosmo li to već, priča priču. A kada je priča u pitanju ovaj autor je dokazao da to odlično zna uraditi.
Sa Legionarom on se bavi nečim što se od njega kao autora možda i nije očekivalo, no i to je dokaz da je ovaj pisac uvijek spreman da iznenadi i oduševi čitaoca njegovih knjiga.

Recimo i to da će čitaoci ovog romana, pred sobom imati autentičnu sliku, ljude, mirise, patnje, sve ono što je nosilo vrijeme četerdesetih i pedesetih godina.Roman kakav je Legionar teško da će proći nezapaženo kod čitalaca, jer on provocira i kopka po temama iz historije, postavlja pitanja i drži vas zakovane za radnju sve do zadnje rečenice.

Na kraju, u moru hiper produkcije nekvalitetnih i slabašnih knjiga, ovaj roman će Vas zarobiti i nećete ga ostaviti dok ne završite sa čitanjem.

Đedović se u romanu Legionar upravo bavi ljudskim sudbinama i pokazuje kako se različitim ratnim putevima dolazi do tragičnog kraja, ali pokazuje i to koliko je velika ljudska želja za životom u vremenu u kojem je čovjek kao list koji se odupire oluji. Roman ima veliki broj ličnosti i događajnih epizoda, ljudskih priča, ali ih Đedović vješto usklađuje i vodi radnju manirom iskusna pisca koji i složenu radnju umije učiniti jednostavnom.

Slikajući likove u romanu «Legionar» Mehmed Đedović još jednom pokazuje staru istinu, koja se u svakom novom ratu aktuelizira, da je rat vrijeme u kojem se pokazuje pravo lice, koliko je neko čovjek, a koliko nije, o čemu je večeras bilo više riječi u niz iznesenih primjera od strane autora.

Vaš komentar na članak: