Naši Evropejci za Konjuh

Na inicijativu Emira Zoletića danas su se u našem gradu okupili nekadašnji učenici Osnovne škole Vladimir Nazor, danas Prva osnovna škola.Osim što su bili uspješni učenici bili su i članovi Rukometnog kluuba Konjuh, od pionira do kadeta, kada ih je rat omeo u njihovom obrazovnom i sportskom putu.

Iz mnogih evropskih država danas su se okupili da se podsjete na sportske rezultate koje su postizali kao kadeti i osnovci, o čemu nam je Emir Zoletić rekao:

“Evo nakon 29 godina uspjeli smo se sakupiti u našem gradu, da evociramo naše lijepe uspomene iz Bugojna gdje su se 1990.godine održala sportska takmičenja u okviru tadašnjih Malih olimpijskih igara. Igrali smo i branili boje naše osnovne škole i imali smo velikog uspjeha, tako da smo uspjeli savladati i pobjednika ovog turnira banjalučkog Borca.Danas smo odigrali rukometnu utakmicu u Gradskoj dvorani protiv veterana Konjuha, a za ovu našu uspješnu seniorsku ekipu svi smo donirali novce, kako bi pomogli u ovoj teškoj situaciji”, rekao nam je Zoletić.

Odmah nakon istračavanja na teren Dalibor Pendić je uručio novčanu donaciju predsjedniku Upravnog odbora KOnjuha Vedranu Lambedžu.O svojim impresijama Dalibor je rekao:

“Svi smo sa oduševljenjem prihvatili poziv da se danas okupimo u našem gradu. Ja sam došao iz Njemačke i redovno pratim događanja u našem gradu, posebno uspjehe RK Konjuh, za koji me vežu lijepe uspomene”.

Na okupu u kafeu Jasmin našli su se poslije 29 godina Emir Zoletić, Dalibor Pendić,  Slađan Lugonjić, Ognjen Davidović, Edin Moranjkić-Fruti, Dario Hekerot, Alen Breko, Nikola Banović, Ervin Begović, Josip Antunović, Renato Gračić i Sead Đug.

Nakon što im je Emir Zoletić podijelio dresove uputili su se u Gradsku dvoranu na revijalnu utakmicu.Utisci se još nisu stišali,a “Španjolaca” Edia Moranjkića smo upitali kako se osjeća aposlije toliko godina?

“Prošlo je mnogo godina, sada smo svi odrasli ljudi sa svojim porodicama.Skrasio sam se kraj Barcelone i radujem se što mnjogo ljudi iz BiH, posebno učeničkih ekskurzija, dolazi u Španiju.Prošetali smo Živinicama i zavirili u svaki kutak, gdje smo kao mališani provodili vrijeme”.

Ognjan Davidović je odavno postao Beograđanin:

“Svi mi volimo doći u Živinice, grad našeg odrastanja, još posebno kada se okupe meni dragi školski drugovi.Drago mi je da su se svi dobro snašili i da smo”osvojili” Evropu.Moj brat živi u Njemačkoj, a ja u Beogradu sam naslijedio očevu firmu za preradu drveta, koja radi namještaj.Tako stolarstvo postaje porodična tradicija, pošto mi je tata stekao mnogo iskustva radeći na raznim rukovodnim mjestima u firmi Konjuh”.

I tako poslije kafea Jasmin, revijlane utakmice i donacije RK Konjuhu, druženje je nastavljeno u obližnjem Motelu Yet Star./Š.G./