Noć vještica (engl. Halloween) je svetkovina koja se obilježava 31. oktobra, noći uoči Svih svetih, a svoje porijeklo ima u keltskoj mitologiji i paganskim običajima u vezi sa njom.

Najčešće aktivnosti koje obilježavaju ovaj praznik su: kostimirane zabave, pravljenje lampe od tikve, gledanje horor filmova, čitanje strašnih priča.Djeca idu od vrata do vrata, traže slatkiše i uzvikuju „trick or treat“ („smicalica ili poslastica“, u slobodnom prevodu „dajte nam slatkiše ili ćemo inače biti primorani da uradimo nešto nevaljalo“). Irski imigranti su verziju ove tradicije prenijeli u Sjevernu Ameriku u 19. vijeku. Noć vještica se proslavlja u SAD, Irskoj, Kanadi, Ujedinjenom Kraljevstvu, Švedskoj, Porto Riku, Japanu, Novom Zelandu i u nekim djelovima Australije.
Stari Kelti su vjerovali da za punog mjeseca, a najčešće noć prije Dana mrtvih, mrtvi napuštaju svoje grobove te nakratko opet dolaze na Zemlju i posjećuju svoje domove, zbog toga su se živi, prestrašeni mogućnošću susreta s mrtvima, prekrivali zastrašujućim maskama i stvarali veliku buku.

Dolaskom Rimljana, noć mrtvih dobiva stalni datum, a te noći – prema starom rimskom vjerovanju – crni bog lova Samain preuzima vlast nad svijetom, ubija srndaća (boga Sunca), a božicu vegetacije odvodi u podzemlje, gdje ona do proljeća bdije nad mirujućim sjemenkama, usnulim životinjama i dušama mrtvih. U toj noći su se simbolično gasile sve vatre u ognjištima, vjerovalo se da mrtvi posljednji put dolaze na ovaj svijet pa su jedni na pragovima svojih kuća ostavljali hranu, a drugi su postavljali izdubljene repe, cikle ili krompir s upaljenom svijećom, kako bi grešne duše uplašili, a dobre pronašle put kući. Bundeva je tek u 16. stoljeću postala popularna za dubljenje najprije u Americi, a zatim i u ostatku svijeta.

Običaj dubljenja bundevi zasniva se na irskoj legendi o kovaču Jacku, poznatom po njegovoj domišljatosti, ali i škrtosti. Jedna od priča govori kako je prevario vraga i to tako što je vragu ponudio dušu u zamjenu za piće i nakon što se vrag pretvorio u novčić kako bi platio piće, Jack ga je brzo stavio u džep u kojem je bio križ, zbog kojeg se vrag više nije mogao vratiti u svoj oblik. Tek nakon što je Jacku obećao da neće tražiti njegovu dušu još deset godina, Jack ga je izvadio iz džepa.

Svi sveti i Dušni dan

Po kršćanskoj tradiciji, koju prihvaćaju i mnogi nekršćani, dva dana u godini, 1. i 2. novembra vjernici se posebno sjećaju i u duhu povezuju sa svojim pokojnicima: to su blagdan Svih svetih i Dušni dan. Ne tek uspomena, nego i zapretana vjera u prekogrobni život i Božju nagradu daje pravi smisao ovim danima i onomu što u njima činimo.

Pod izrazom “svi sveti”, ne misli se samo na osobe koje su službeno proglašene svetima. Mnogo je veće mnoštvo onih koji nisu stavljeni ni na oltar ni u kalendar, a u životu su ostvarili velika djela ljubavi prema Bogu i bližnjemu. Upravo te želi Crkva počastiti blagdanom Svih svetih. Takvih je zasigurno bilo i ima i u našoj blizini. Neupadljivi, zaboravljeni ljudi koji su savjesno obavljali svoj posao i dužnosti, često podnosili nepravde, pokorom i trpljenjem zadovoljili za svoje grijehe i svjedočili veliku požrtvovnost: majke, očevi, vrsni radnici svake ruke, liječnici i ljudi svih zanimanja…. svi oni pripadaju mnoštvu svetih i njima je posvećen blagdan Svih svetih. Crkva poziva sve ljude da ih se sjete, da im se zahvale i preporuče. To je prvi smisao posjeta grobovima.

Današnje generacije su navikle blagdan Svih svetih zvati “danom mrtvih”, što je netačno! iz upravo iznesena sadržaja ovog blagdana. Nije tačno ni s obzirom na vjernike, jer je kršćanska poruka da smrt nije kraj, nego samo prelaz, “most”, mučno rađanje u novi život, život s Bogom “oči u oči”.

Prošlost, sadašnjost i budućnost – ove tri stvarnosti prožimaju naše ljudsko iskustvo vremena i povijesti. Prošlost je nepovratna, sadašnjost nam izmiče između prstiju, budućnost nedogledno otvorena. Cjelini života pripadaju sva tri vremena. Sjećanja na one koji su otišli s ovoga svijeta i misao na neupitnu isto takovu stvarnost za svakoga od nas živućega, stavlja uvijek iznova postavljano pitanje: čemu i što je naša egzistencija?

Vaš komentar na članak: