Sjećanje na Nesiba Malkića i hrabre branitelje BiH

Danas je obilježena 27. godišnjice pogibije dijela komande 210.viteške brigade. Tog kobnog dana 1993.godine na Nišićkoj visoravni, u mjestu Crna Rijeka, stradala je komanda 210.viteške brigade, među kojima je bio i Nesib Malkić, komandant i heroj oslobodilačkog rata. Zajedno sa komandantom Nesibom Malkićem, na ratnom zadatku izviđanja terena za ratnu operaciju, poginuli su i njegovi saborci Sead Paravlić, Nevres Šišić, Nermin Forčaković i Fikret Andelić, dok je nekoliko članova komande teže ranjeno.

Stradali su od agresorske granate koja je ispaljena sa okolnih brda, dok su petorica njihovih saboraca ranjena.Kraj spomen obilježja stradalim starješinama Armije BiH položeno je cvijeće, te odata počast učenjem fatihe i minutom ćutnje.

Prije polaska na mjesto pogibije heroja oslobodilačkog rata, u Živinicama je kraj spomen biste Nesibu Malkiću položeno cvijeće od strane saboraca i gradskih zvaničnika.

Kada je to bilo najpotrebnije oni su pokazali da su među najboljim ljudima, koji su ustali u odbranu svoje države Bosne i Hercegovine i to u najteže istorijsko vrijeme po našu zemlju. Bili su neustrašivi i hrabri, spremni dati ono najdragocjenije što imaju-svoje živote.To im nikada nećemo zaboraviti!

Herojska djela poginulih branitelja BiH često su inspiracija učenicima osnovnih i srednjih škola.Jedan takav zapis u razgovoru s Nesibovom majkom na najbolji način odslikavaju o kakvom se patrioti radilo:

“Pričala mi je herojeva majka Ajka:

“Pred smrt je, sinko, jeo prohu. Dođe kasno iza pola noći, a nema struje. Ja zapalim treščicu i držim pored njega dok on jede. Kažem:

“Nema, sine Nesibe, bijelog brašna, proha je”, a on kaže: “Neka, mati, nema ni vojska, bit će akobogda”.

A mogao je imati sve jer je bio komandant vjerovatno najbolje brigade u Armiji. On se nije želio razlikovati od svojih boraca”:

Evo kako je Lejla Mešanović, maturantica u Drugoj osnovnoj školi Živinice sastavila svoj rad na temu živiničkih branitelja BiH:

BRIGADA NESIBA MALKIĆA
Oktobar je dvadeset peti. Dvadeset sedma godina je na izmaku, sjećanje snažno.Danas pričamo o herojima.
NESIB MALKIĆ.Armija Republike Bosne i Hercegovine. Malkić je na svom ratnom putu nizao uspjeh za uspjehom, ali rat nije prestajao.

Držao je vojsku na okupu, svaki dan ih je uvjeravao da se vrijedi boriti. Vjerovao je da će dobro pobijediti zlo. Svakodnevne velike borbe, svakodnevno gašenje života. Malkić je bio taj koji je svome narodu ulijevao nadu koja se gubila, to mu je uvijek polazilo za rukom. Nadu Malkića i njegovih saboraca : FIKRETA ANDELIĆA, SEADA PARAVLIĆA, NEVRESA ŠIŠIĆAi NERMINA FORČAKOVIĆA, prekinuo je plan neprijatelja da potpuno odsijeku kanton kojem danas ponosno pripadamo.

Ratno jutro. Rana jesen. Bio je to vlažan oktobar. Mirisalo je na bezbrižnost i toplinu doma, ali tog oktobra je bilo svega osim bezbrižnosti i topline. Sigurnost zagrljaja majke, oca, brata, zamijenio je strah i trepet od svakog narednog koraka. Hrabra brigada je prevazišla strah i odlučila da će i po cijenu života braniti svoju domovinu, da će bez nedoumica proliti krv za svaki dio zemlje kojom danas hodimo. Branili su sve što imamo danas, ali svoje živote, ono najdragocjenije, nisu uspjeli odbraniti. Kako bi to veličanstveno bilo da su danas s nama!

Stigli su na dogovoreno mjesto, ni sluteći da koračaju u smrt… U neposrednoj blizini pala je prva granata. 16:40 i druga, tačno na mjesto gdje su se kretali Malkić i njegovi oficiri. Zavladao je muk. Za par minuta ugasilo se pet mladih, hrabrih života…

Neprijatelji su sa dvije granate majke ostavili da žive s bolom, oktobar da podsjeća na velike sinove, junake. Malkić je uspješno vodio svoje saborce kroz rat, ali nisu dočekali najveću želju – mir koji uživamo njima u čast.Nikada to nećemo zaboraviti./Lejla Mešanović IX-c Druga osnovna škola Živinice/