Susreti: Tri i po decenije živiničkih gimnazijalaca

Danas je obavljena prozivka maturanata Gimnazije Živinice iz školske 1982/83.godine. Prozivci i obilježavanju 35-te godišnjice od završetka Gimnazije odazvale se oko 40 tadašnjih srednjoškolaca.Sada već u poodmaklim godinama susret je protekao u evociranju uspomena.

Okupljenim slavljenicima obratila se Fahrija Hergić slijedećim riječima:

“Veoma smo sretni i radosni što možemo iskazati zadovoljstvo današnjim okupljanjem u školi koju smo završili prije 35 godina i krenuli dalje u život.On nas je nosio različitim putovima, većina je nastavila obrazovi put, zaposlila se i organizovala svoje porodivce, a nekima se na putu ispriječila zla sudbina.Svima njima koji više nisu među nama odajemo počast i iskazujemo svoj pijetet.Godine prolaze, vremena se mijenjaju, mi smo bili i ostajemo gimnazijalci, koji svojim bićima ostaju vjerni postulatima humanizma i pozitivnim vrijednostima ljudskog života.Nastojimo da održimo kontakte u našim životima.Imamo sreću da je vrijeme društvenih mreža i grupa uspjelo da nas poveže, kako bi bili u tokovima događaja, razmjene podrški jedni drugima”.

Živinički gimnazijalci su se posljednjih decenija rasuli po cijelom svijetu, od Novog Zelanda, preko Evrope do Amerike.Sa Novog Zelanda stigla je Tihana Vujnović-Mijatov i prepuna je utisaka i lijepih sjećanja iz srednjoškolskih dana:

“Divan je osjećaj vidjeti školske drugove iz davnih vremena, koja se nikada ne zabrovavljaju.Neke od njih teško sam prepoznala. Ovo mi je posljednji vikend od godišnjeg odmora, ali s radošću se vraćam kući”.

Na prozivci se svojim nekadašnjim đacima obratio profesor, danas u penziji, Tihomir Vasić i lijepa sjećanja vežu ga za ovu generaciju:

“Gimnazijalci su po tradiciji uvijek bili među najboljima, pa tako i ova od prije 35 godina. Lijepo je vidjeti koliko su oni bili uspješni kao đaci i danas koliku su uspješni kao odrasli ljudi, inženjeri, profesori, ali i druga zanimanja su pokazala da se radi o zaista veoma uspješnoj generaciji”.

Đula Garašević je profesorica fizike i nije joj bilo teško doći na ove susrete i to iz Njemačke:

“Ovo su posebni trenuci, jer sam voljela fiziku i svoje učenike, s kojim sam ponovo zajedno. Put me je odveo u Njemačku, ali nikada nisam zaboravila Živinice i svoje drage učenike”.

Mujaga Tulumović je od prije dvije godine u Njemačkoj i dobro se poklopilo da su susreti dok je tu na odmoru:

“Živim u Minhenu i uspio sam srediti papire za preseljenje svoje porodice, tako da ponovo nastavljamo zajedno. Ovi susreti su mi dobro došli jer smo svi kao srednjoškolci bili veliki drugovi i to se nikada ne može zaboraviti. Prošlo je mnogo godina od kada mnoge nisam vidio i otuda su ovi sureti za mene još značajniji”.

U Bohumu u Njemačkoj skrasila se i Dragana Petrović, koja se rado odazvala susretu u Živinicama:

“Ovo je grad moje mladosti i društvo koje je takođe sastavni dio mog odrastanja i uspona. Svi smo podjednako srećni što smo ponovo zajedno i to se ne može iskazati riječima”.

Ni Bajro Hadžić nije krio zadovoljstvo današnjim susretima i kaže da će na svaki naredni obavezno biti redovan, bez izostanaka.Mnogi od bivših gimnazijalaca su danas zaposleni u RMU Đurđevik, među njima je i dipl.ing.Šefik Sarajlić, takođe prepun sjećanja i ustisaka iz školskih klupa.Marko Pavićić je govorio o svojim profesionalnim vodama i čestim promjenama firmi dok je bio u BiH, a sada je u Njemačkoj.Takođe je prepun lijepih sjećanja i uspomena.

Bila je ovo posljednja generacija gimnazijalaca, jer je poslije njih ukinata. Zbog poodmaklih godina dogovorili su susrete svake godine i to posljednje subote avgusta mjeseca-vremena za period susreta od 5 godina više nema!

I tako tokom prozivke i predstavljanja došlo se i do kraja, a ustvari nastavka druženja u Hotelu Toplica, gdje će se, uz muziku, nastaviti ovi lijepi trenuci sjećanja na dane mladosti i nestašnih đačkih dana./Š.Gadžo/