Kako opstati na funkciji direktora javne ustanove

Kod nas u ovoj našoj poharanoj zemlji i opljačkanoj državi, razvile su se posebne vještine, kako ostati na fukciji direktora javne ustanove i poslije isteka mandata i kako obezbijediti dovoljan broj glasova za ulazak u opštinsko, odnosno, gradsko vijeće. Te vještine imaju svoj početak od perioda nastanka demokratije kod nas, odnosno, od perioda prelaska sa socijalizma ili jednoumlja, kako neki kažu, na višepartijski sistem ili, višeumlje.
Znam da će te postaviti pitanje, zašto birati neku drugu osobu za direktora javne ustanove, ako već trenutni direktor ovu funkciju obavlja profesionalno i zadovoljavajuće?
Stvar je u tome što se direktori naših javnih ustanova ne postavljaju po sposobnosti već po političkoj podobnosti. Obzirom da kad nas političkih partija ima toliki broj, da ih je skoro teško i pobrojati i da te partije na osnovu izbornih rezultata dijele pozicije direktora javnih ustanova, česta je promjena rukovodilaca ovih ustanova. Tako danas je direktor neke ustanove jedna osoba, sutra može biti neko drugi, zavisno od toga kako se dogovore stranke koje poslije izbora imaju cenzus za ulazak u zakonodavnu vlast.
Na osnovu ovoga, moglo bi se zaključiti, da direktorima javnih ustanova, fotelja nije sigurna, bar što se tiče, ostanka duži vremenski period na njoj. Međutim ni direktori, ako je u pitanju produžetak mandata direktorovanja, ne sjede skrštenih ruku. Da bi dalje ostali na funkciji direktora, oni jednostavno promijene dres, t.j. prijeđu u stranku koja trenutno prema rasporedu, imenuje direktora te ustanove. Dešava se da direktor koji je prešao iz stranke koja je ‘izgubila’ mandat diretora javne ustanove kojom on trenutno rukovoditi, ne mora biti imenovan za direktora te ustanove, već druge. Bitno je da taj preletač dobije funkciju direktora. Ima slučajeva da trenutni direktor javne ustanove, prije raposreda funkcija direktora, preleti iz jedne u drugu stranku a da funkcija direktora ustanove kojom rukovodi, ostaje i dalje kod stranke koju je napustio. U tom slučaju direktor te ustanove gubi direktorsku fotelju jer, tike, tike tačke, nema više vračke.
Od perioda nastanka vešestranačkog sistema posebna ‘tehnologija’ se razvila za prikupljanje glasova za ulazak u zakodavnu vlast.
Tu vještinu su razvili najviše pojedini vlsnici privatnih preduzeča. Oni jednostavno, radnicima koji rade u preduzeću u kome su vlasnici, uslove da moraju glasati za njegovog kandidata, ili, zna se već, šta.
Vlasnici ovih preduzeća takođe, angažuju određene osobe, koje za 50 eura idu ‘sa tekom’ od kuće do kuće, ili na ulici, i angažuju, osobe koje će glasati za kanditata vlasnika privatnog preduzeća. Osoba koja obeća da će glasati za kandidata vlasnika privatnog preduzeća,’dobije nešto’ i obavezno se evidentira u teku sa punim imenom i prezimenom i naravno, sa brojem lične karte.
Postoji još jedan način vlasnika privatnih preduzeća kako da se priodobiju glasači a to je, organizovanje iftara za vrijeme ramazana u mjestima koja bi mogla imati potencijalne glasače.
Ovo su samo neke od vještina koje se koriste kod nas kako ‘opstati’ na funkciji direktora i kako obezbijediti što već broj glasača za ulazak u zakonodavnu i izvršnu vlast.
O ovome bi se mogli pisati nadugo i naširoko.
(Selimović Edhem Edo)