Beč grad u kome je lijepo živjeti

Moja supruga i ja smo bili u Beču u 9. mjesecu 2018. godine. U tom periodu Nela i Ado su dobili sina a mi unuka, pa smo kod njih gostovali. Dosta vremena smo proveli zajedno šetajući pored Dunava. I Tin naš unuk, iako je imao tad samo 17 dana, bio je sa nama u šetnji u kolicima.
Austrijanci, pametni ljudi, uradili su pored Dunava , u dijelu Beča gdje Nela i Ado imaju stan, po dvije staze za šetnju i za vožnju bicikla u dužini oko 20 km i sa jedne i sa druge obale.
Jednog dana sam otišao u šetnju pored Dunava, sam. Dugo sam šetao gledajući taj sklad tehnologija i prirodnih ljepota. Dunavom plove brodovi i labudovi. Na svakih 3 do 5 km su mostovi preko Dunava preko kojih jure vozovi iz predgrađa Beča. Obala Dunava je lijepo uređena. Pored staza za šetnju je drveće i zelenilo iz kog izleti poneki zeko. Na svaka 4 km su igrališta za djecu.
Prošao sam skoro 15 km šetajući. Sjeo sam na klupu pored Dunava da odmorim. Gledam plavi Dunav i splet oko njega; tehnologija, prirodnih čari i reda koji je postavio civilizovani čovjek. Razmišljam, neizmjerno sam sretan što su moji sinovi i snaha Nela, napornim radom postigli izvanredne uspjehe u ovako uređenom društvu. Sve troje su uspjeli završiti eminentne fakultete u Beču i iskazati se kao veoma uspješni na poslovima koje rade i za koje su se školovali.
Moja sreća je ogromna i zbog unuka Tina, koga Nela i Ado odgajaju u ovakom lijepo uređenom ambijentu i blagostanju. Srećan sam, što ovi mladi ljudi ne zavise od pojedinaca koji imaju moć, kao što je kod nas, već od svojih sposobnosti i od svog znanja.

Selimović Edhem Edo