Poštovani Ministre,

Zbog alarmantnosti situacije koja se može okarakterisati de facto kao stanje prirodne nepogode opasne po zdravlje ljudi, kao i ekološke katastrofe, molimo Vas da na najozbiljniji način shvatite sadržaj ovog dopisa i da hitno odgovorite, a što je još važnije, poduzmete hitne mjere koje u njemu zahtijevamo.

O sadržaju navedenog dopisa ćemo informisati i druge relevantne aktere, kao i javnost, te očekujemo Vaš adekvatan odgovor.

Monitoring zraka u Tuzlanskom kantonu pokazuje prisustvo alarmantno visokih koncentracija zagađujućih materija u zraku. Posebno naglašavamo povećane koncentracije PM2,5 i SO2 i prekoračenje satnih, dnevnih i godišnjih graničnih vrijednosti. Prisustvo ovih zagađujućih materija prema mišljenjima zdravstvenih eksperata ima kratkoročne i dugoročne štetne posljedice na zdravlje osoba koje su izložene njihovom uticaju. Svjesni smo da je zagađenje zraka zimi veće zbog klimatskih uslova i dodatnih izvora zagađenja, ali i tu činjenicu moramo uzeti u obzir i prilagoditi tome svoj odgovor na datu situaciju.

U cilju iznalaženja rješenja ovog problema Grupa za čist zrak je ove godine poduzela niz aktivnosti sa ciljem da nadležne institucije od općinskog/gradskog, kantonalnog i federalanog nivoa podstakne na djelovanje.

Vaše Ministarstvo je u junu 2016. godine donijelo novi Plan interventnih mjera, uvaživši neke od prijedloga Grupe za čist zrak, što je za pohvalu.

Međutim, iskustvo u ovako kratkom vremenu ekstremnog zagađenja pokazuje da on nije dovoljno dobar, jer predviđa i dalje isuviše restriktivne uslove za proglašenje epizoda. Posljedica toga je da je Tuzla imala najviše koncentracije zagađujućih materija, a da nije bilo proglašavanja epizoda niti poduzimanja mjera, te da je samim tim propuštena prilika da u ovako alarmantnoj situaciji umanjimo problem koliko je moguće, i da se najugroženiji stanovnici, poput djece, ne kreću napolju izlažući svoj život opasnosti.

Dodatni problem je da nas Plan ne štiti od incidentnih situacija, u kojima treba hitno intervenisati. Ovo se pokazalo na primjeru koji se desio 8.12.2016 u Lukavcu, kao i na primjeru koji se desio 19.12.2016. godine u Bukinju (mjerenja SO2 su pokazala prekomjerno zagađenje u kontinuitetu od 6 sati, pri čemu su mjerenja dosegla alarmantan nivo satnih vrijednosti od 1747,0 µg/m³). Naime, to su situacije koje izazivaju trenutačno zdravstvene probleme, pa čak i smrtne slučajeve u zajednici u kojoj se prekomjerna zagađenja dogode. Do sljedećeg dana vjetar možda rasprši štetne materije (čime se ne ispunjava jedan uslov iz Plana – da su mjerenja izmjerena u dva prethodna dana), i štetne materije zbog suprotnog smjera vjetra ne stignu do drugih dijelova grada (čime se ne ispunjava drugi uslov iz Plana da zagađenje mora biti izraženo na dvije mjerne stanice u gradu). Ali na području na kojem se havarija desila, stanovnici su izloženi ogromnoj opasnosti bez da iko proglasi stanje uzbune i upozori ih promptno o potrebi ostanka u kući, ili poduzme druge mjere u cilju zaštite stanovništva.

S druge strane, u odgovoru na poseban problem, od strane Federalnog ministarstva okoliša i turizma smo tražili utvrđivanje graničnih vrijednosti za PM2,5. Nepropisivanje ovih vrijednosti upravo dovodi do situacija u kojima, npr. Kanton Sarajevo, u kojem je zagađenje zraka znatno manje nego u Tuzlanskom kantonu, lako ispuni uslove za proglašavanje epizoda.

Da bi se ubrzalo rješavanje problema zagađenja zraka i smanjile posljedice po zdravlje građana neophodna je bolja saradnja između svih nivoa vlasti i njihovo aktivnije djelovanje.

Uloga Vašeg ministarstva je ključna i zato Vas molimo da:

1. Uradite izmjene i dopune Plana interventnih mjera na način
– da u svim gradovima/općinama referentna bude jedna mjerna stanica, a ne dvije, kako je to sada predviđeno za Tuzlu.
– da je za proglašavanje epizode dovoljno da na toj mjernoj stanici u trajanju jedan dan, ne dva prethodna dana, kako je sada predviđeno imamo 3 uzastopna sata prekoračenja graničnih vrijednosti.

Obrazloženje:

Iskustvo iz mjeseca decembra je pokazalo da propisivanje dvije mjerne stanice nije adekvatno rješenje, kao i mjerenje tri uzastopne satne vrijednosti u prethodna dva dana. Imali smo nekoliko puta situacije u kojima imamo višesatno alarmantno zagađenje zraka sumpordioksidom, pa se ono čak desi nekada i na dvije mjerne stanice, ali se na kraju u momentu promijeni zračni pritisak, i ne budu ispunjeni uslovi za proglašenje epizode, znajući da će se možda za nekoliko sati, sljedećeg dana, ponovo javiti ista situacija. Na taj način, građani su uzastopno dva ili više dana izloženi kontinuiranom zagađenju, bez ikakvog upozorenja, bez ikakvih mjera u odgovoru na situaciju, zbog neispunjavanja strogo postavljenih uslova za proglašenje epizode.

Ovakvi uslovi iz Plana interventnih mjera takođe ne previđaju adekvatan odgovor na incidentalna zagađenja, što se pokazalo pogubnim u Lukavcu i Tuzli nedavno, i što se može desiti prilikom bilo kakvog iznenadnog ispuštanja većih količina sumpordioksida i drugih štetnih materija. Konkretno u Lukavcu, imali smo višesatno ogromno zagađenje zraka koje je takvog karaktera, prema procjenama ljekara, sigurno dovelo do izazivanja određenog broja smrtnih slučajeva. Ipak, propisi nisu predviđali nikakvu mogućnost upozorenja građana ili drugu reakciju na havariju koja se desila. Vjetar je sljedećeg dana već mogao oduvati zagađenje, a šteta koja je već nanesena i koja je nenadoknadiva, nije naišla na bilo kakvu reakciju u smislu interventnih mjera od strane za to nadležnih organa.

U tom smislu je i posebno problematična formulacija iz Plana „u trajanju od dva prethodna dana“. Prije svega, „prethodni dani“ znači da se može intervenisati ne drugog dana u kojem je zagađenje veliko, nego tek trećeg dana, što ponovo može biti već odavno prekasno.

Pri tome, ističemo najvažniju činjenicu, a to je da u ovom segmentu Tuzlanski kanton nije svoje propise uskladio sa federalnim, i predviđa strožije uslove u odnosu na federalni nivo, kao i u odnosu na Zeničko-Dobojski i Sarajevski kanton.

Naime, Federalni Pravilnik o načinu vršenja monitoringa kvaliteta zraka i definiranju vrsta zagađujućih materija, graničnih vrijednosti i drugih standarda kvaliteta zraka (Službene novine FBiH broj 1/12) predviđa u Prilogu XIV da „koncentracije moraju biti prekoračene u najmanje tri uzastopna sata na lokacijama reprezentativnim za kvalitet zraka na području čija površina nije manja od 100 km2, ili u zonama ili aglomeracijama, ako je njihova površina manja.“

Ovdje se ne pominju dva prethodna dana, a na isti način je ova materija regulisana u ZE-DO Kantonu i Kantonu Sarajevu, tj. u Planovima interventnih mjera ovih kantona.

Tuzlanski kanton je time sam sebi nametnuo restriktivnija ograničenja suprotno federalnom i drugim kantonalnim propisima.

2. Da propištete u Planu interventnih mjera dnevnu graničnu vrijednost, a po mogućnosti i satnu, za čestice PM2,5 i u skladu s tim definišete i epizode. Ukoliko smatrate potrebnim, u tu svrhu da prethodno donesete Pravilnik o graničnim vrijednostima u kojem ćete definirati satne i dnevne granične vrijednosti za PM2,5 i epizode.

Potreba za ovakvim postupanjem, i to hitnim, je neminovna u cilju spašavanja ljudskih života, pošto je PM2,5 je uzročnik kancerogenih oboljenja, ali može u velikim koncentracijama prouzrokovati čak i trenutačnu smrt. Npr. u Parizu je granica za uzbunu 80 μg/m3, a kod nas je 8.12.2016. vrijednost PM2,5 u Lukavcu iznosila 949,4 μg/m3. Na mjernoj stanici BKC od 1.11. do 15.12.2016. prosječna vrijednost PM2,5 je iznosila 207 μg/m3. Smatramo da je za ovakve vrijednosti bilo potrebno objaviti uzbunu, a vaše službe su zakazale zbog neadekvatnih propisa koji bi to omogućili.

Obrazloženje:

U odgovoru na naš dopis Federalnom ministarstvu okoliša i turizma, dobili smo sljedeći odgovor koji citiramo u nastavku, a iz kojeg se može jasno zaključiti da Tuzlanski kanton ima ovlast da propiše i one parametre koji nisu predmet regulisanja federalnim propisom.

„Nadalje, ocjenjivanje kvaliteta zraka po pitanju suspendovanih čestica vrši se na godišnjem nivou, uzimajući u obzir sve izmjerene vrijednosti, svedene statističkim metodama na nivo kalendarske godine. Ukoliko se i nakon tako provedene ocjene kvaliteta zraka ustanovi da su granične vrijednosti iznad graničnih vrijednosti propisanih Pravilnikom, s ciljem adekvatnog upravljanja kvalitetom zraka, kantonalno ministarstvo, uzimajući u obzir specifičnost svog kantona, na osnovu dodatnih analiza i sagledavanja uzroka povećane koncentracije suspendovanih čestica, može propisati i druge parametre koji nisu predmet regulisanja federalnim propisom.“

Iz ovog jasno slijedi da Tuzlanski kanton ima ovlasti da propiše parametar granične vrijednosti za PM2,5, a u nastavku ćete vidjeti da je parametar za graničnu vrijednosti PM2,5 u Federalnom pravilniku već i određen, na osnovu čega Tuzlanski kanton bez ikakvih problema može svoj Plan interventnih mjera uskladiti sa navedenim.
Naime, Pravilnik o načinu vršenja monitoringa kvaliteta zraka i definiranju vrsta zagađujućih materija, graničnih vrijednosti i drugih standarda kvaliteta zraka (Službene novine FBiH broj 1/12) u Prilogu VII definiše dnevnu srednju vrijednost, odnosno njenu donju i gornju granicu za PM2,5, kao 12 µg/m3 , odnosno 17 µg/m3 na način da ove vrijednosti određuje procentualno u odnosu na dnevnu graničnu vrijednost (50 %, odnosno 70 % granične vrijednosti). Jednostavnom matematičkom operacijom, dolazi se do zaključka da Federalni pravilnik propisuje da je dnevna granična vrijednost čestica PM2,5 iznosi 24 µg/m3 .
U skladu s tim, ne postoji nikakva prepreka da u Plan interventnih mjera unesete dnevnu graničnu vrijednost za PM2,5 čestice u iznosu od 24 µg/m3 .

3. Da se izjasnite o pitanju da li su gradski, odnosno opštinski nivo vlasti ovlašteni da usvajaju propise kojima se uvode mjere u cilju zaštite okoliša, uključujući zaštite zraka, te s tim povezanom zaštitom zdravlja na području tog grada/opštine, i da li su ovlaštene da vrše inspekcijski nadzor nad individualnim ložištima.

4. U slučaju da nisu nadležne za prethodno navedena pitanja, potrebno je da donesete neophodne akte kako bi se nadležnost prenijela na nivo jedinica lokalne samouprave.

Obrazloženje:

Trenutna situacija u Tuzlanskom kantonu je više nego zabrinjavajuća, te je pravna država zakazala po pitanju inspekcijskog nadzora u određenim situacijama.

U situacijama u kojima bi neko u individualnim ložištima npr. spalio gume, ili druge visokotoksične tvari koje oslobađaju veliku koncentraciju sumpordioksida, aromatskih spojeva, čestica itd. , građani Tuzle nemaju kome da se obrate. Pokušaji da se tako nešto uradi su završili bezuspješno, pojavom negativnog sukoba nadležnosti, tj. odbijanjem bilo koga da preuzme odgovornost na kažnjavanjem nedozvoljenog ponašanja.

Inicirali smo donošenje Odluke o dimnjačarskim djelatnostima u gradu Tuzla, kojim putem smo željeli takođe da izdejstvujemo usvajanje pravila o gorivima i predmetima koji ne smiju biti spaljivani u individualnim ložištima, kao i ustanovljavanje adekvatnog sistema inspekcijskog nadzora. U komunikaciji sa gradom i općinama naišli smo na isticanje problema njihove nenadležnosti koja je, prema njihovim navodima, od strane Kantona oduzeta gradu/oopštini. Prema dobivenim informacijama, potrebno je da Ministarstvo prostornog uređenja i zaštite okolice TK donese određene akte i da inspekcijski nadzor individualnih ložišta sa kantonalnog nivoa spušti na općinski/gradski nivo. Kanton Sarajevo je donio niz podzakonskih akata kojim je stvorio uslove za poboljšanje kvaliteta zraka i mogao bi Vam biti uzor.

Pri tome napominjemo da postoje zakonski osnovi za kažnjavanje individua koje spaljuju nedozvoljene energente u ložištima, a to je Zakon o prikupljanju, proizvodnji i prometu sekundarnih sirovina i otpadnih materijala (Službene novine FbiH br. 35/98) u kojem stoji u članu 3. „Zabranjeno je spaljivanje, zakopavanje i na drugi način uništavanja otpadnih materijala koji se mogu preraditi u sekundarne sirovine, kao i otpadaka prije izdvajanja otpadnih materijala koji se mogu preraditi u sirovine, ako posebnim propisima nije drugačije određeno“, a u članu 12. „Nadzor nad izvršenjem ovog zakona vrši nadležni federalni, kantonalni – županijski organ uprave i općinske službe za upravu“.

Napominjemo najzad da je Zakonom o zaštiti zraka dužnost organa Federacije, kantona i općine, operatora emisije, privrednih subjekata i drugih pravnih i fizičkih lica da međusobno sarađuju u cilju zaštite i poboljšanja kvaliteta zraka. (član 3. Zakon o zaštiti zraka (Službene novine FBiH 33/03 i 4/10), te da shodno tome u koordinaciji s istim ispitate i utvrdite koji je nivo nadležan za koju vrstu zagađenja, koje inspekcije jesu zadužene ili trebaju biti oformljene ili pojačane kako bi se odgovorilo na ovu alarmantnu situaciju, te da o tome informišete zabrinute građane, uz promovisanje telefonskih linija putem kojih se mogu prijaviti nepravilnosti.

Molimo vas da se u što kraćem roku očitujete po ovom upitu, jer ćemo na osnovu vašeg odgovora planirati nastavak našeg djelovanja i razmotriti sve korake koji nam stoje na raspolaganju.

S poštovanjem,

Grupa za čist zrak

Vaš komentar na članak: