neredi

Da li mi znamo šta hoćemo? Bez jasnih ciljeva nema ni rezultata, bez definisane mete ispaljivati strijele suludo je. Par ljudi koji su istupili na TV-u kao predstavnici nisu znali šta hoće, tj šta hoćemo. Očito je nezadovoljstvo, al bez jasnog stava nezadovoljstvo čime, konkretno i kako to riješiti.
Hipotetički, da izbrišemo gumicom sve do jednog aktuelnog, koji su to bolji koji bi preuzeli kormilo broda koji tone i doveli ga do mirne luke? Crveni ili zeleni, ljubičasti ili šućmurasti, ne vidjeh razlike, kod svih je isti princip rada. Ako je Tuzla crvena a Sarajevo zeleno, Banja Luka dodirana, u koju boju umočiti kist pa da se životi građana prefarbaju u veselije tonove? Princip im je isti, sve ostalo su nijanse, što bi reko čovek sa mercedesom u očima.

Koliko u svemu ovome što se trenutno dešava ima zdravog i poštenog krika obespravljenog čovjeka, toliko ima i licemjerstva, jer 2 mjeseca pred izbore svi se povuku u svoj tor (ne mislim tor sa nacionalnim predznakom, već sa stranačkim), pa pljuju na one druge, jebu majku jedni drugim, mašu zastavama i idu na predizborne skupove rumeni u licu, jedri, zarad pobjede ovih protiv kojih sada ustaju da ih pale, u predizbornoj kampanji život su bili spremni za njih položiti, ginulo se za izbore nijemo, prodavali su glasove za 10-ak maraka (to nije “glas” to si ti sebe prodao) i da se to jednom desilo, “ni po jazuka”, nego svaki put isto, od završetka rata. Licemjerno.

Ovaj Bosanski lonac je sačinjen od tako kompleksne recepture, da je nemoguće na papir staviti svaki sastojak, ili je i moguće, ali bi trebala tri izdanja kuhara samo za jedan recept. Koliko treba staviti korupcije, kriminala, stranaka, tajkuna, babinih sinova i maminih kćeri, kilometara ukradenog asfalta i promašenih budućnosti ičega sve ne, pa to svake druge godine promiješati velikom kašikom izbora a onda od izbora do izbora dinstati na tihoj vatri letargijom građana. Toliko je sve zapetljano da nismo ni svjesni. Zapalimo ih, doći će isti, tj drugi, ali iste stvari će raditi, jer smo ovim ranije dozvolili da naprave takav sistem a mi smo to posmatrali sa trosjeda, pijući kafu i cokcajući jer smo čuli na TV-u kako neki od “glavešina” za “rad” u toj i toj komisiji prima naknadu u tom i tom iznosu.

“Mladi trebaju da preuzmu vlast, blablablabla”, “mladi će…blablablabla”, “na vlasti ste tolike godine, niste ništa uradili, pustite mlade, bbalblablabla” , samo su mlohave floskule. Ono što znam mladih koji su ušli politiku, na prste mogu nabrojati one za koje bih mogao reći da su tu zbog opšteg dobra (i to opet, uvjetno, šta u svojim glavama imaju, to oni znaju). Danas ulaziš u političku partiju ako želiš sebi dobro, kakav društveni prosperitet. Ne radiš, nema problema, proradit ćeš ako si član stranke, pa šta te sprečava da budeš. Ako je i ušao iz časnih namjera, vrlo brzo se asimilirao, jer, jbg, nudi mu se to i to mjesto, pa zašto da sad on bude bijela vrana. Osim toga, ako i misli drugačije, ima onaj iznad njeg, u stranačkoj hijerarhiji, koji misli za njeg, pa mu se povinuje. /Suad Velić/

Vaš komentar na članak: