Pravo da vam kažem, meni samom nije jasno, kakav sam ja to čovjek. Vjerujte mi, nije laž, ponekad zatonem u duboke misli šetajući vrhovima naših planina. U tim mislima svašta mi dođe na pamet, da očas odlutam u neku čudnovatu državu u kojoj se narod kažnjava ako pošteno radi, da vladari narod koriste za jahanje, da izvinete, k’o magarad i konje. Isto tako sanjao sam da je neka država umrla, odnosno, odumrla i da su se njeni vladari našli, kao ribe na suhom, jer odumiranjem te države nestala je sva ‘infrastuktura’ koju su ti vladari koristili samo za svoje potrebe i za potrebe svojih bližnjih a narodu koji ih je birao za vođe, poklanjali su svoje fotografije okačene na bandijere i reklamne panoe.
Najčudnije je i meni što sam opet sanjao, da sam se trefio u nekoj državi gdje na ulicama gradova ove države, na svakih 50 metara, stoji po jedna policijska patrola. Stupim u kontakt sa jednom od tih patrola;
—- što će vas policajaca, bolan, toliki broj na ulicma, nije ratno stanje.
—- E moj prijatelju, odgovori mi jedan policajac, mi smo tu na preventivno djelujemo u slučajevima poštivana zakona i uredbi o javnom (ne)redu i ne(miru).
—- Pa jeste, velim ja, vidim opšti je haos na ulicama, ljudi jedne druge nazivaju pogrdnim imenima, šamaraju jedni druge, pijanci se tetaraju po trotoarima i napadaju ljude, prosjaci prose na svakom ćošku, droga i alkohol se prodaje javno, kratko rečeno, opšti je haos a vi ne reagujete.
—- Vidiš, reče policajac, pogrešan ti je zaključak. Sve ove i druge neispravne stvari, kod nas su ozakonjene, odnosno, to su normalne stvari u našoj državi. Mi smo, kao policija, zaduženi da pratimo sve građane i ako neki od građana se ponaša normalno, odnosno, građanin ili osoba koja ne pravi nikakve probleme, mi reagujemo i kažnjavamo ga, jer sa takvim ponašanjem krši propise naše države. Isto tako, ovlašteni smo, veli policajac, da obavezno kažnjavamo sirotinju, poštene ljude i populaciju koja nije domicilna, t.j. one stanovnike našeg naselja koji su došli odnekud od druggdje, a da ni u kom slučaju ne diramo, vladare, bogate ljude i nama poznate osobe, komšije, našu familiju, jarane itd.
—- Koja je uloga vaših nadređenih u ovom, kako vi rekoste, očuvanju javnog (ne)reda i (ne)mira, upitah.
—- Nikakva. Naši nadređeni se ne miješaju u posao, oni održavaju svoje visoke pozicije u hijerhijskoj strukturi policije tako što služe visokim držvanim funkcionerima i političkim strankama koje ih predlažu za funkcije. Oni su članovi državne mafije. Sad u našoj državi ne postoji mafija u klasičnom smislu te riječi. Ona je iskorijenjena. Mi sad imamo mafiju koja ima svoju državu. Ta mafija je daleko jača i učinkovitija od klasične mafije jer, ima dražavne institucije koje koristi za svoje potrebe. Kod nas u policiji svako radi za sebe lično. Šta ćete, život je kratak, valja živjeti, zaključi moj sagovornik.

Bože dragi, začudih se kad sam ovo čuo. Pa zar i ovakvih država ima u ovom vremenu i na ovom stepenu tehnološkog razvoja čovječanstva.

Neću vam dalje pričati šta sam ja to sve sanjao, bilo pa prošlo. Hoću da vam ispričam šta sam ‘najnovije usnio’.
Sanjam neku noć da sam ja postao, ništa manje nego, kandidat za državnog vođu. Ni sam ne znam kako sam došao do tog, jer nikad nisam volio biti vođa. Vjerovatno su me za to predložili neki od mojih prijatelja i neki rođaci. Lijepo je to, kada prijatelji i familija misle o meni. Vjerovatno su me predložili zato što me vole, cijene i smatraju da sam sposoban za tu funkciju. Daleko je od toga, da su to oni uradili radi sebe i svojih interesa. Nevezano za ovo, neki dan jedan čovjek mi reče;
—- niko si ti i ništa si ti kod nas, ako nisi u vlasti ili, makar u talu sa vlašću. Možeš ti biti, veli on, i znan i pošten i radin, a ja, od toga nema fajde. Ali, ako si vladar ili ako su u paju sa vladarima, to je moj prijatelju nešto.
Meni, pravo da vam kažem nije stalo do toga da ja kao vladar što ušičarim, jer ja sam skroman čovjek i ne treba mi mnogo. Da imam gdje leći i što jesti i to je to. Više bih, ako bi me narod izabrao, radio u interesu naroda. Radio bih i na tome, da narod okrećem prema radu a ne da narodu obećavam kule i gradove a poslije izbora, ko vas narode, da izvinete.
Moje predstavljanje narodu na skupovima je išlo dobro. Narodu, na tim predizbornim skupovima, sam govorio istinu i samo istinu.
Došao i dan kad smo trebali ja i moj protivnik, drugi kandidat za državnog vladara, da održimo zajednički skup naroda na glavnom trgu u gradu. Ustvari, dogovorili smo se, da na istom prosturu u gradu napravimo dvije govornice udaljena jedna od druge oko 20 metara, jednu ja a drugu on, i da po redu obrazložemo svoje programe kao potencijalni vladari države, ja na svojoj a on, na njegovoj govornici po poglavljima programa . Ko više naroda ‘privuče’ sebi, t.j. ispred čije govornice bude više naroda, taj će biti izabran za vladara države.
—- Narode, braćo i sestre, poče izlaganje moj protivnik, obraćam vam se kao čovjek koji će za vas dosta dobrih stvari uraditi. Kunem se bogom i čašću da ću dati sve od sebe kako bi ste vi živjeli u blagostanju. Nećete morati ništa, ama baš ništa, raditi.
Sav narod ispred obadvije govornice udari u jak aplauz, uz gromoglasno uzvikivanje;
—- Tako je, živio.
Doduše, još niko od naroda ne prijeđe sa moje na njegovu stranu. To me malo ohrabri i ja počeh sa mojim uvodom iz programa.
—- Poštovani, ja vam neću ‘uvijati’ bit ću konkretan. Mi moramo raditi, da bi smo bolje živjeli. Moramo iskoristiti prednosti koje imamo; prirodna bogatstva i ljudski potencijal. Moramo početi sa zemljoradnjom. Završih ja sa uvodom.
—- Ja ću vam obezbijediti sredstva za lak život, nastavi moj protivnik. Već vodimo razgovore sa MMF za novu tranšu kredita. Na dobrom smo putu da taj kredit realizujemo. Sa dobijenim kreditom od MMF vratićemo dospijele rate za uplatu predhodnih kredita a dio ćemo staviti u državni budžet iz kog ćemo finansirati sve državne funkcije. Za to i u povodu moje promocije, mi ćemo vam organizovati pravi dernek po zavšetku ove manifestacije. Naime, doveli smo vam turbo folk pjevačicu Krasnu da vas zabavlja. Bit će dosta pjesme i veselja. Živio narod… završi moj protivnik.
—- Ja ću odmah, ako me izaberete za vladara ove države, u svakom većem mjestu, napraviti po dvije fabrike za proizvodnju hrane, nastavih ja sa svojim programom. Sirovine za ove fabrike obazbijedićemo od primarne poljoprivrdne proizvodnje, t.j. obradom već zapuštenih zemljišnih površina čije je zemljište izuzetno plodno.
Poslije ove manifestacije, obezbijedili smo vam kulturno-zabavni program i to; recitovanje poezije kao i predstvaljanje umjetničkih djela naših poznatih umjetnika.
Kako ja to rekoh, masa naroda ispred moje govornice se zatalasa. Svi do jedne osobe prijeđoše na stranu mog protivnika. Kako prelaze sa moje strane na stranu protivnika, uzvikuju;
—- id’ odatle fukaro jedna nesposobna. Nema od tebe ništa, čim ti nisi sposoban ni kredit od MMF obezbijediti.
Ostadoh sam na svojoj govornici i sjetih se izreke: Panem et circenses, HLJEBA I IGARA.
‘Riječi prezira koje je dobacio Juvenal (Satire, X, 81) rimskoj svjetini koja je na Forumu Romanumu tražila jedino žita i besplatnih igara u cirkusu ili gladijatorskim borbama u areni. S obzirom na to da je u to vrijeme jedna petina stanovnika Rima živjela o državnom trošku, jer nije radila ništa, te riječi nisu imale samo preneseno značenje, kao što ga imaju danas, kad se s njima hoće reći da je svjetini stalo jedino do toga da se najede i da se zabavlja a ne da vodi brigu o stvarima od općeg interesa. ‘
Izvor http://www.frazarij.com/Fraze/fraza.php?fraza=426&panem-et-circenses.

(Selimović Edhem Edo)

Vaš komentar na članak: