… dragi moji bivši i sadašnji sugrađani …
… ne bih da ovo zvuči kao nekakav ratni izvještaj BBC-a ili CNN-a, da mi ne bi pozavidio moj drug Rasim Džeko, ali sam zamoljen da na neki način sastavim jedan prilog koji će se objaviti u rubrici, koju će momci odvojiti samo za priče vezane za ličnosti iz našeg prijašnjeg i sadašnjeg okruženja … nadam se da će ta rubrika biti dostupna za održavanje većem broju ljudi, jer sam ja u posljednje vrijeme više odsutan iz Živinica, nego što sam u njima …

… danas je ponedeljak, 02. Februar/Veljača 2004 godine i trenutno se nalazim u Afghanistanu, tačnije u Kandaharu, mjestu za kojeg većina nikad nije ni čula u životu a kamoli vidjela (i ne poželio nikome) … i ime mu je ružno a kamoli izgled … pošto je mentalitet ljudi iz ovog kraja svijeta takav da više drže do svega mogućeg osim do tačnosti u obećanim terminima (što je meni neshvatljivo, jer nijedan namaz ne kasne, uvijek su tu tačni), tako sam se po ko zna koji put našao u situaciju da gluharim u sobičku 2x2m, koji ima 2 kreveta, 1 prekidač za svjetlo, jednu utičnicu gdje sam priključio laptop i jedno pola cm prašine gdjegod unaokolo pogledaš po sobi … ali, za primjer: kažu da je to najbezbjedniji smještaj u Kandaharu i u tom slučaju ću preživjeti i nekoliko dana u prašini! … uspjeli smo danas malo vidjeti i izgled tog famoznog Kandahara … za usporedbu mogu navesti da je Sarajevo i BiH tokom rata bilo više razrušeno nego što je to ovdje slučaj (mada i ovdje ima momački razvaljenih objekata), ali zato ova okolina ovdje izgleda baš kao u onim filmovima što su snimani po Sahari i inim pustinjama, pusto, prljavo i krajnje demorališuće (na ovom mjestu bih zamolio onu s nickom "miss papucharka da odustane od daljeg čitanja, prije nego mi počne ostavljati glupe i neukusne komentare) … ono sto je u ovoj sredini rekonstruisano sadrži toliko neukusan odabir boja pri nanošenju fasade na zidove da čovjeku dodje muka od toga … kako reče moj drug "Munja" kad sam mu jednom prilikom pokazao slike kamiona i autobusa iz ovih krajeva "Kakve su im ovo drame iscrtane, majke ti"? … eh, tako vam šarenoliko sve izgleda da bi se upišali od smijeha … građevine su uglavnom sve niske i rađene od shepera, poneka od cigle, glavno prevozno sredstvo za populaciju slabijeg materijalnog stanja je moped-rikša (ima mjesta za 2 putnika) … o načinu vožnje je izlišno govoriti, prednost ima jači i onaj sa boljim autom a vozi se u tri reda na jednoj kolovoznoj traci, koja, podrazumijeva se "nije markirana ničim" … jedan podatak o standardu: nova Toyota Corolla (drugi se model i ne vozi) košta oko 3500 US-dolara, uglavnom se ovdje sve pogoni na gas (JET-A1), znate, ono gorivo što mi koristimo za fenjere i te fazone … oni ljudi što ovdje imaju posao i nešto rade mjesečno zarade max. 100 US-dolara … s napomenom da im to može biti tokom mjesec dana, bez oskudijevanja u nečemu … oni što rade u bazi kod Amerikanaca (samo po danu, naveče ih Ameri neće tamo jer im ne vjeruju) zarade dnevnicu od 7 dolara …
… stanovnici ovih krajeva su zbog vremenskih uslova (vjetar, prašina) uglavnom svi skroz umotani u neke deke ili čaršafe (tako nešto), vide im se jedino face i šake … naravski, osim kod žena, one su skroz zamotane, izgledaju kao hodajuće utvare u crnini … kako god se ja čudio njihovom izgledu, tako se i oni čude mom … gledaju me kao sedmo svjetsko čudo i ne prestaju komentarisati međusobno … sreća, pa nema neprijateljskih pogleda ili djelovanja, tako da me zasad samo to gledanje iritira a i to samo tokom objedovanja … zamislite, sjedite za večerom, komad piletine (a ptičja gripa hara) u riži s grožđicama, neki komadi ovčjeg mesa nanizani na metalne stapiće (kao ražnjici), mala porcija graha sa komadom ćufteta unutra i neka salata sa svim i svačim izmiksana … ah, da … ima i "hljeb" … hljeb izgleda kao kod nas palačinak, samo što je 3 puta veći i suh kao lepina koju mi koristimo za ćevape … i svi oni što su u tom "hotelu" (tako zovu ta mjesta gdje se jede) bulje u mene dok jedem!!! …
… i uz sve ovo nabrojano meni moj drug Peja veli da nešto tekstualno sastavim i da to ubacimo na stranicu, da se malo narod oraspoloži!!! … a meni sva inspiracija ostane gore u bazi kod Amera, jer kad ovdje dođem, ne da mi se smuči samo moj život, nego i svih onih koji su prokleti da ovdje žive u ovakvim uslovima … nešto kontam, pošto je u ovom kraju Azije piletina glavna ishrana, nije za isključiti i da neko eksperimentiše s nekim pokusima, da vidi šta sve može ljudsko biće izdržati a ove u ovim krajevima vjerovatno ubrajaju u "manje vrijedne"! …
… još jedna zanimljivost specifična za Kandahar: ponekad mi se dešava da me naveče, oko 21h, prilikom povratka iz net-caffe-a (imaju i to) iz objekata koji su mi na putu do smještaja, zovu ovi domaćini da sa njima "ispušim koju" … ih, koliko sam se puta sjetio pojedinih iz Živinica … oni bi i državljanstvo uzeli samo da uživaju te "blagodati" kojih je ovdje u izobilju i svih vrsta na raspolaganju … imaju i nude sve i svašta da s njima uživaš, nizašta neće novac, samo "dođi da se družimo"! …

… u cijeloj toj zajebanciji s "pušenjem" najčešće se sjetim jednog našeg domaćeg "kultnog" lika, koji se odaziva na "Omer Rokan" … on je uvijek bio za dobru šegu sa "travarima" i o "travarima" …
… složiću vam jednu istinitu priču, koja je vezana za Omera Rokana (ne za "travare"), i za dobra vremena s početka 90-tih, u doba kad je Ante Marković predsjedavao SIV-om u ex-YU i kad nam je dotjerao kurs dinara na 7 za 1 njemačku marku, da smo baš mogli izmišljati kako ćemo i u šta potrošiti novac … uz to, bilo je to i vrijeme kad je demokratija i kapitalizam kod nas počeo uzimati maha, pa su se neki "osilili" u negativnom smislu a neki su dali slobode svojoj mašti i znali dobro zabaviti narod … PAŽNJA: ovaj fol je tokom rata jednom prilikom ponovio Fočo Šifra, ali original je od Omera …
… događaj ljeta te 90-te godine bila je pojava Omera Rokana, odjevenog u kaubojsko odijelo, šešir i čizme i naravski, kao i svaki kauboj, tako je i Omer imao svog "konja", kojeg je od nekog iznajmio za dobro izvedenu foru … u to doba su se "domaći" okupljali gore kod srednjoškolskog, u BELL’S-u … radili su, čini mi se Fila i Rizo) … projahao je Omer na konju prvo jedan krug kroz Živinice, obišao sve one kafiće i na kraju došao na piće kod Ade u BELL’S … svi s autima a Omer na konju … posto su svi parkirali po trotoarima, tako i Omer "parkira" na trotoaru i zaveže uzde za jedan od onih stubova-nosača tende pred BELL’S-om i sjede vani u bašti tog lokala … u to vrijeme je tu bilo puno i danju i noću … živinički košarkaši su se tog momenta okupljali pred odlazak ne neku od prvenstvenih utakmica tadašnje lige … dođe Rizo da usluži i viđe privezanog konja pred ulazom i prvo zanijemi!!! … naruči Omer svoju kaficu i "vlahov", ode Rizo unutra po piće i u međuvremenu dok se vratio s pićem, konjo se pravo ispraznio pred ulazom!!! … dolazi Rizo i gleda situaciju … em je uneređeno pred ulazom, em uz to još i smrdi! … veli on Omeru:
"De ba, Omere, parkiraj ga malo dalje, vidiš šta je uradio pred ulazom", na šta mu Omer sasvim cool odgovori:
"Šta je ba uradio, Rizo, malo mu curi ulje i gorivo! Vidiš da i Cigina peglica curi, pa mu ništa ne govoriš, šta fali onda mom prevoznom sredstvu ako ne dihtuje!"
"De, majke ti, Omere, makni ga".
"Ako ti smeta, makni ga sam, ključevi su u bravi"!
… viđe Rizo da nema fajde s Omerom diskutovati, da on neće ustati dok ne popije piće, izađe, odveza uzde i odvede konja malo uniže, prema "Prehrani" i ostavi ga tamo privezanog … Omer je hladnokrvno popio svoje piće i poslije otišao, uzjahao konja i nastavio svoj đir po Živinicama … svi koji su ga vidjeli, odvaljivali su se od smijeha i tog ljeta je zaista bio neponovljiva atrakcija … i sve ove godine nakon toga, niko nije uspio da prospe duhovit fazon kao on tada a nije da nije bilo pokušaja, počevši od Saliha Musića, kad se provozao u čezama kroz Živinice ili kad je odsjekao u ratu krov svog auta brusilicom i vozio "kabrioleta", do Foče-Šifre, koji je probao kopirati Omerov fol s konjom, ali mu to baš i nije uspjelo … jedina novina u Fočinoj kopiji je bila da je on konja garažirao na balkonu svoga stana! …

… neka to bude zasad dovoljno za ovo javljanje iz nešto udaljenijih i ružnijih krajeva svijeta … potrudićemo se da malo ažurnije uređujemo ovu rubriku sa događajima i likovima koji su na ovaj ili onaj način obilježili živiničku prošlost ili obilježavaju sadašnjost … imam ja još u rukavu i zgoda i nezgoda "Petrice Kerempuha", tj. Pere Stoke, Amirice-Žorža, Hameke s križaljke, Kardaša i Krapine a i ove današnje omladine …
… do sljedećeg javljanja, puno pozdrava iz Kandahara i ostajte mi svi zdravo …
   

Ghewa

Vaš komentar na članak: