Organizacija radnih procesa u zdravstvu

Kod nas postoji veliki broj nivoa koji rukovode i odlučuju u zdravstvu ali i pored toga, organizacija radnih procesa u ovom veoma važnom segmentu našeg bitisanja, je izrazito loša.
Loša organizaija radnih procesa u našem zdravstu, utiče na kvalititet zdravstvenih usluga koje se pružaju građanstvu.
Ovakvom stanju u zdravstu doprinose oni koji rukovode zdravstvom a ne oni koji obavljajju direktno poslove. Može se reći da oni koji direktno rade sa pacijentima ‘peglaju’ nerad onih koji rukovode i odlučuju u zdravstvu.
Posebno moram ovdje istaći veoma komplikovan odnos između pacijenta sa jedne strane i ljekara i pomoćnog osoblja sa druge strane u primarnoj zdravstvenoj zaštiti.
Da bih vam to dočarao ispričaću vam konkretni slučaj, moju posjetu ljekarima u domu zdravlja Živinice.
Rijetko kad idem po zdravstvenu zaštitu. Prije nekoliko dana bio sam prinuđen otići kod ljekara u dom zdravlja Živinice. Prije ulaska u ordinaciju porodičnog ljekara, morao sam sa ostalin pacijentima čekati vani na temperaturi -5 c stepeni. Skoro da sam se prehladio. Svu ovu moju muku, stajanje vani na velikoj hladnoći, ublažilo je pomoćno osoblje, medecinske sestre i doktorka, svojom ljubaznošću i stručnim radom.
Obzirom da sam dobio uputnicu od porodičnog ljekara, specijalisti, morao sam ponovo stati na kraj dugog reda da bih samo ušao u prostoriju pomoćnog osoblja specijalista da mi ovo medicinsko osoblje, odredti termin kada treba da se javim specijalisti na pregled.
Obzitom da je bilo veoam hladno i da sam se skoro prehladio, ja sam odustao od dalje posjete domu zdravlja Živinice za ovaj dan sa namjerom da to uradim narednog dana.
Sutradan nešto kasnije, oko 10,30 sati sam, došao u dom zdravlja Živinice, doduše na ulazu za dio gdje rade specijalisti nije bilo mnogo pacijenata koji čekaju, Kada sam došao na red za ulazak primjetih na lijevoj strani šalter iza kojeg je omanja kancelarijoa u kojoj sjedi ženska osoba, koja mjeri temperaturu pacijenata koji ulaze i koja vodi evidenciju o njhovom ulasku u ovaj dio doma zdravlja. Ova osoba je ove poslove radila obučena u toplu bundu.
Bijaše mi krivo a i žao kasnije, što direktno ovoj osobi, stavih primjedbu na čekanje pacijenata vani na niskoj temperatuti, jer po njenom odgovoru, zaključih da ona ‘nema ništa’ sa tim. Zaključio sam da je i njoj hladno, jer ulazna vrata se stalno otvaraju a isto tako, iza njene kancelarije je prostorija u kojoj se pružaju određene medicinske usluge i kroz njenu kancelariju, bolje reći hodnik, prolaze pacijenti. Ovoj osobi nije lako jer radi, takoreći, na raskrsnici.
Na spratu se obratih medicinskoj sestri na šalteru, da mi pomogne vezano za moj prijem kod specijaliste. Veoma ljubazno, ona mi zatraži zdravstvenu knjižicu koju sam ja držao u ruci zajedno sa fasciklom u kojoj su bili određeni snimci i uputnica. Iako mi je zdravstvena knjižica bila u ruci, ja sam je počeo da tražim u mojoj tašni. Sestra, da bi me
izvukla iz ove moje zbunjenosti reče, da mi je zdravstvena knjižica u ruci, a da ja, vjerovatno tražim uputnicu. Rekao sam joj da je uputnica u fascikli koju, kao i zdravstvenu knjižicu držim u ruci, i da se ja svaki put izgubim kada dođem u bilo koju zdravstvenu ustanovu.
Zaključio sam, da je sestra ovim htjela da mi pomogne i da moju zbunjenost ublaži. Veoma fino i kulturno sa njene strane.
Ova sestra je svu moju dokumentaciju odnijela kod doktorice i po povratku od nje, obavijestila me o terminu posjete ovom doktoru specijalisti. Kasnije sam saznao da sam trebao svoju knjižicu staviti u odjel drvenog ormarića koji je zakačen na zid sa prezimenom i imenog doktora specijaliste kod koga trebam ići na pregled. Sestre dolaze do tog ormarića uzimaju zdravstevene knjižice, nose ih u ordinaciju kod odgovarajućih doktora specijalista poslije čega se pacijenti prozivaju i ulaze u ordinaciju za pregled.
Znači, ova ljubazna sestra mi je omogućila da veoma brzo obavim posao zakazivanja termina kod doktora specijaliste.
Naredne sedmice sam došao na pregled kod doktora specijaliste i već kao iskusan pacijent, stavio sam svoju zdravstvenu knjižicu u dio ormarića na kome je bilo napisano ime i prezime doktora kod koga sam trebao ići na pregled.
Doktorica, specijalista me je pregledala detaljno, rekavši da nije ništa strašno. Bila je izuzetno kulturna i učtiva da je, kada je izvršila zadnju fatu pregledala rekla ‘hvala’, na što sam ja njoj rekao ‘hvala vama’.
Ovdje neću pominjati imena ni doktorice a niti sestre zbog samih njih, reću ću samo da se radi o očnom ljekaru specijalisti.
Ovim mojim opisom posjete domu zdravlja Živinice nije mi cilj da hvalim rad pojedinica u ovoj zdravstvenoj ustanovi, već hoću da ukažem na veoma lošu organizaciju i upravljanje zdravstvenim poslovima i procesima kod nas.
Takođe i u drugim državnim ustanovima nije nimalo bolja situacija što se tiče organizacije poslova a i odnosa prema strankama.
Kada su moj stariji sin i snaha u Beču prije dvije godine dobili sina, odmah poslije rođenja našeg unuka ja i supruga smo otišli u Beč. Poslije sedam dana poštar je u stan našeg sina i snahe donio kovertu u kojoj je bio, dopis, rješenje o dječijem dodatku i elektronska zdravstvena knjižica za našeg novorođenog unuka. U dopisu je pisalo, ‘dragi naš, ……. dostavljamo ti rješenje o dječijem doplatku i elektronsku zdravstvenu knjižicu. U slućaju da nešto nedostaje, molimo da neko od tvojih nam se obrati’, u potpisu; osoba iz nadležnog državnog oragana.
Vidite, niko od nas, u to vrijeme i ja i moja supruga smo bili u Beču, nije nigdje išao da traži ova dokumenta. Nadležni državni organ države Austrije je na osnovu podataka iz bolnice u Beču u kojoj je rođen naš unuk ovu dokumenta uradio i dostavio na odgovarajuću adresu.
Mogu zamisliti koliko bi kod nas trebalo hodanja od jedne do druge ustanove da se ova dokumentacija ‘izvadi’.

Što se tiče zdravstva kod nas već skoro 10 godina se uvodi informacioni sistem u ovaj veoma važan segment života i bitisanja a da to ni donas nije do kraja provedeno. Razlozi za to su mnogobrojni. Ja nemam dovoljno podataka niti sam radio određenu analizu da ih sve ovdje navedem, ali pouzdano znam neke a to su, veoma žestok otpor za uvođenje ove tehnologije u zdravstvo od strane veelikog broja zaposlenih u zdravtvu i loš kadar koji rukovodi radnim procesima u zdravstvu.
Čudno je to da niko od odgovornih ne insistira na tome da se odnos, da tako kažem, između zdravstvenih radnika i pacijenata pojednostavi.
Predložio bih našim funkcionerima, bilo da su iz zdravstva ili iz drugih oblasti, da se preruše u obične građane i da prođu ovaj put koji sam ja prošao vezano za pregled kod specijaliste, pa da se uvjere, koliko je to teško i mučno a povrh svega i ponižavajuće.
Moram napomenuti, čekajući na raznim mjestima za upute i pregled kod ljekara, nisam vidio nitii ijednu osobu iz više socijalne klase da čeka u redu, već samo obični narod iz naroda i sirotinju.

Uvođenjem informatike u zdravstvo odnos između zdravstvenog osoblja i pacijenta bi se trebao pojednostaviti, pije svega da pacijent ne luta od jedne do druge zdravstvene ustanove kao i od jednog do drugog organizacionog dijela iste zdtravstvene ustanove, noseći sa sobom gomilu papira o nalazima, snimcima, uputnicama i drugim.
Samim uvođenjem informatike u radne procese zdravstva, postigla bi se veća produktivnost u radu. Snimajući radni proces u odjeljenjima zdravstva, onako usput, prilikom moje posjete ljekarima, zaključio sam da na administrativne poslove, koji se rade ručno, otpada veoma veliki procenat u ukupnoj strukturi poslova u tim odjelima.
Takođe, metode rada koje se sad primjenjuju u tim zdravstvenim odjelima su davno prevaziđene, kao što je ručno evidentiranje na ulazu pacijenata metodom, papir-olovka i stavljanje zdravstvenih knjižica u odjele drvenog ormarića.
Putem savremenih elektronkih urteđaja, kao što su računari i drugo, radni procesi u zdravstvu bi se moglo optimalno organizovati.

Pored toga što se pacijenti prilično stavljaju na muke prilikom odlaska u zdravstvene ustanove, ništa bolje ne prolaze kao osiguranici, ni kod Zavoda za zdravstveno osiguranje.
Ogromni broj korisnika zdravstvenog osiguranja skoro svakog dana stoji u redovima ispred poslovnice Zavoda za zdravstveno osiguranje u Živinicama radi ovjere određenih uputnica u zdravstvene ustanove ili za druge usluge koje pruža ova organizacija.
Naročito su veliki redove ispred ove institucije ovih dana kada se na zdravstvene knjižice lijepi markica za takozvanu premiju osiguranja. Premija osiguranja je godišnja naknadna uplata koju osiguranici moraju platiti svake godine. Osiguranik mora otići u poštu ili u neku od banaka i na odgovarajući račun uplatiti tu naknadu. Sa uplatnicom mora doći pred poslovnicu Zavoda za zdravstveno osiguranje, stati u red i tu čekati od 3 do 4 sata, to sam čuo od osiguranika koju su ovo prošli, da bi došao na red, da službenik u ovoj poslovnici zavoda zalijepi markicu na njegovu zdravstvenu knjižicu i izvrši ovjeru.
Zar ovo nije moglo malo jednostavnije da se organizuje i da osiguranici ne moraju hodati do banke i tu čekati u redu da bi izvršili uplatu te premije i da ponovo stanu u red ispred poslovnice zavoda i čekati na hladnoći da dođu na red za ovjeru.
Predpostavljam, da je isključen elektronski način uplate ove premije od strane osiguranika obzirom da izvodi o transakcijskim računima građana se dostavljaju korisniku na kraju svakog mjeseca za tekući mjesec. Ako griješim, ispravite me.

Jedan od razloga zašto se ne primjenjuju saveremene tehnologiju u radu i u poslovanju ne samo u zdravstvu već i u drugim javnim ustanovama, državnim organima kao i u privrednim spreduzećima je, loš kadar koji rukovodi radnim procesima u ovim organizacijama.
Nesposredni rukovodioci moraju radne procesi kojim rukovode permanentno, nadzirati, analizirati i proučavati. Sveobuhvatnom analizom poslova, utvrdili bi se razlozi sporog obavljanja tih poslova, t.j. razlozi niske produktivnosti, kao i razlozi većih troškova za obavljanja tih poslova itsl. te, na osnovu toga, da neposredni rukovodioci, projektuju nove načine rada koji bi davali veće efekte.
Daleko smo mi od ovakvog načina rada. Kod nas se smatra, da je rukovodilac ili vođa organizacije i radnih procesa, komandant koji ima samo avlaštenja a ne i obaveze. Umjesto da, ovi rukovodioci rade svoj posao rješavajući probleme sa saradnicma, oni se obično izdignu iznad svojih saradnika uspostavljanjem stroge, skoro primitivne, hijerrahije.
U teoriji sociologije rada, rukovodilac se smatra uspješnim ako ispuni slijedeći uslov, da svoje složene poslove uspješno obavlja a da pritom se ni u jednom momentu ne uzdigne iznad svojih saradnika.
Realno, mi smo daleko od toga da se kod nas primjenjuju metode rade kojima predhode analize i studije. Daleko smo, takođe, i od primjene kibernetike, naučne tekovine dvadesetog vijeka koja se može primjenti u svim sferama našeg djelovanja.
.
Uvođenjem informatike u zdravstvo, smatram da pacijenti neće dobiti ništa što se tiče odnosa zdravstveni radnici-pacijenti.
Nisam detaljno u toku samog informacionog sistema koji se toliko dugo uvodi u zdravstvo, pa ne mogu o tome pisati detaljnije.
Smatram, da bi ovaj informacioni sistem morao obezbijediti ON-LINE komunikaciju između zdravstvenog osoblja i pacijenta putem određenih aplikacija bilo putem mobilnog telefona ili računara.

Na kraju, naveo bih jednu zdravstvenu organizaciju koja je u privatnom vlasništu i koja je organizovana po savremenih organizacionm i tehnološkim principima a to je Plava Poliklinika Tuzla čiji su vlasnici Senada i Džemil Hujdurović.
Koliko sam ja mogao vidjeti, imaju informacioni sistem putem kojeg su izvršili integraciju svih radnih procesa u ovoj zdravstvenoj organizaciji.
U prostorijama u kojima čekaju pacijenti na zidu ove zdravstvene organizacije, istaknut je natpis, ako pacijent čeka više od 15 minuta, molimo da se obrati medicinskom osoblju.

Treba napomenuti da u tkzv. držvanim zdravstvenim ustanova, pacijent u čekaonici čeka na pregld i po nekoliko sati, a da se o tome niko ne sekira.

Selimović Edhem Edo

..