Brat bratu je brat samo ako mu je dobar brat, jer po tome dobru on uopšte i jeste brat. Da me čuje Platon prevrnuo bi se u grobu zbog konteksta u kojem koristim, čitaj zloupotrebljavam njegove mudre riječi, naravno, inverzijom riječi. Ima i ona stara iz naših brdskih krajeva kada bi uoči pazara obično stariji govorili, „brat bratu to vrijedi … nekih para“. Eh sad, koliko je brat bratu brat i koliko to brat bratu košta savez braće po interesu ili iz interesa a na uštrb trećeg brata pitanje je sad. Opet, izvinjenje i velikom Šekspiru jer i njegovo „maslo“ nije za Dodikovog i Čovićevog ramazana.

  Dakle, šta je zajedničko Dodiku i Čoviću izuzev što imaju sehare pune otetog blaga od napaćenog im naroda i isto tako ladice pune krivičnih prijava od ne napaćenog naroda, nego od onih koji čekaju rasplet događaja i da vide hoće li im pomenuti biti opet šefovi ili mijenjaju dres?! Jeli njihova zajednička poveznica to što teatralnim manipulatorstvom svoje narode godinama tjeraju da ne misle svojom glavom nego isključivo onako kako im SNSD i HDZ servira? Jeli baš isto i kod jednog i kod drugog da svoje dojučerašnje mrske neprijatelje, rekao bih partijske neprijatelje broj jedan, u likovima i djelima predsjednika SDS-a i HDZ-a 1990 tretiraju kao malu djecu dajući im slipe i lego kockice da sklapaju sebi dvorac koji će se neminovno obrušiti im na leđa kad tad, a izvjesno je i vrlo brzo? Pokušavajući da nađem poveznicu između dvojca bez kormilara rekao bih i da žene imaju lijepe superlativne riječi za njih, da lijepo pričaju, markantni i tako dalje i tako dalje. No, svako iole pametan ili kao što Josip Pejaković kaže, ko ima imalo soli u glavi shvatiće da navedene poveznice jesu istinite a da im je najveća, dakle trenutna patološka bojazan od građanskoga, građanštvine.

  Vjerovatno da predsjednici SDP BiH, SDA, NSRzB i HSP-a nisu ni bili svjesni šta će prouzročiti potpisivanje programske platforme za konstituisanje vlasti u BiH i na što će se najviše „uhvatiti“ okupatori slobodoumlja a to je građanski oblik vladavine i izgradnja jednakopravnosti kao nukleus građanskog a ne nacionalnog uređenja BiH a opet zakonom zaštićena prava svih naroda i nacionalnih manjina. Dodik i Čović se savršeno slažu da im je zajednički interes vladavina nad svojim posjedom, čitaj pašalukom i plemenom i postavljaju sebe kao jedine branioce interesa svojih plemena. Ustvari, jedina preokupacija im je da svoje lične interese (užeg kruga i familije), slobodno rečeno finansijske interese sprovedu u djelo. Da nije tako samo par primjera, odricanje od plodne Posavine zarad kamenite Hercegovine sa jedne strane ili ojačavanje Laktaša i Banja Luke na uštrb gladnog i poplavljenog Podrinja sa druge strane a o silnim nekretninama u Hrvatskoj i Srbiji da i ne pričamo.   

   Trn u oku dva HDZ-a mnogo godina jeste Željko Komšić i nemogućnost prihvatanja njega kao legitimnog i autohtonog predstavnika Hrvata. Ulje na vatru dolijeva i Dodik zahtijevajući da se na mjesto sljedećeg mandatara Vijeća ministara postavi jedan od autohtonih Hrvata i isključivo iz jednog od dva HDZ-a, kao da su Emil Vlajki, Anton Josipović ili Nada Tešanović autohtoni predstavnici svoga naroda i na osnovu njihovog rada i zalaganja hiljade Hrvata se vratilo u manji BiH entitet i eto kada se bude stvarao taj treći entitet Posavinu će priključiti istom, jer to je ta autohtonost i izjednačavanje prava Hrvata sa druga dva naroda. Tragikomično zvuči činjenica da Čović brani interese Hrvata tako što priznaje RS u dejtonskim granicama kako bi na takav način zadobio podršku Dodika u nastojanjima da se stvori treći entitet ali na teritoriji Federacije. I više nago tragikomično zvuči bolna činjenica da i ono malo Hrvata koji obitavaju na području RS-a daju podršku gospodarima svojih sudbina Dodiku i Čoviću, ili, ko njih pita ustvari.

 Vjerovatno najveći gubitnik ne prihvatanja platforme četverca će biti Ljubić devedesetka jer je pristao da bude Čovićev lutak na končićima i četvrti pokušaj Čovićevog uništenja devedesetke će vjerovatno sada uroditi plodom. Izgubit će i ono malo vjerodostojnosti što im je ostalo nakon poprilično loših izbornih rezultata. SDP-u i SDA platforma je dobro došla za sopstveno pozicioniranje kao građanskih stranaka i otklon od epiteta Bošnjačkih stranaka koje bi navodno majorizacijom svakako vladale na svim nivoima vlasti. Pošto većina članova ovih stranaka jesu Bošnjaci, po toj teoriji i po mnogima najmnogoljudniji narod prvi i treba da napravi otklon naspram nacionalizma, netolerancije i SDA uz svesrdnu pomoć SDP-a može da se profilira u pravu narodnu građansku stranku evropskih načela s tim da se u sopstvenim redovima mora obračunati sa kadrovima desne orjentacije i kriminalnog miljea.

   Po Meši Selimoviću, Bosance ne zanima šta ide iza sutrašnjeg dana, doći će što je određeno a od njih malo šta zavisi. Puka istina, s tim što je ova prilika jedinstvena jer snage za Bosnu i Hercegovinu i protiv nje nisu nikada bile očitije još od početka agresije na BiH, a pošto nas po Meši ne zanima ono dolazeće sutra, onda ili treba razum da proradi ili velike sile treba opet umjesto nas da odluče i presude. Pitanje brat bratu koliko to košta i ko će gordijev čvor da odveže a da ga prevashodno mačem ne posiječe se samo po sebi postavlja a odgovor na njega imaju braća, polubraća, interesdžije, sive i crne eminencije političkog života a ulog je država Bosna i Hercegovina, kakva god da je naša je. Karađorđevisanje i reinkarnacija ideja o podjelama i disolucijama u Bosni i Hercegovini, udruživanje dvojice protiv trećeg nije ništa drugo no još jedan vjetar, nedaj bože ratni, bilo koji drugi može i proći.

Selmir Šljivić

Vaš komentar na članak: