Privredna reforma

Sanjam da sam se zatekao na prostorima neke čudne države. Ni sam ne znam kako mi je to došlo na san. Prolazeči kroz tu državu, vidim da je ona prilično neuređena; obradivo zemljište zaraslo sa korovom i drvećem, putevi, kojima saobraća ogormni broj vozila, su u katastrofalnom stanju. Pored puteva su ogromne gomile smeća. Ni u blizini a niti u daljini, se ne vide dimnjaci od fabrika.
Pored puteva je veliki broj benzinskih pumpi. Na skoro svaka dva kilometra su izgrađene ove pumpe.
Stigoh u predgrađe grada u koji sam pošao. Upitah prolaznika kojeg sam sustigao na ulici;
— izvinite, je li ovo država Musstan i da li sam ja u njenom gradu Mugrad,
— da, vi ste u državi Musstan i u njenom gradu Mugrad, odgovori mi on, pa nastavi,
— imate do centra grada još nekih 1 km, tamo se održava protest naroda protiv privredne reforme. Protest je organizovao predhodni predsjednik naše države zajedno sa našim narodom.
Začudih se, kako to, da narod protestuje protiv ekonomskih mjera koje će donijeti bolji život građanima i naravno seljacima, pa upitah mog sagovornika;
— ko je u stvari, inicijator prevredne reforme kod vas.
— novi predsjednik države, mlađi čovjek koji je izabran na skorašnjim izborima. On se školovao vani a vratio se poslije završetka školovanja u našu zemlju. U svom predizbornom programu je, nastavi moj sagovornik,
— uvijek, naglašavo da će nam obezbijediti bolji život od onog kojeg smo imali prije izbora. Narod mu je povjerovao i glasao za njega. Kada je došao na vlast, odmah je izradio program privredne reforme i ne samo privredne reforme, uradio je i program funkcionisanja javnih društvenih institucija , zdravstva, školstva i obrazovanja, te reformu u policiji i reformu u svim orgnima vlasti.
U programu privredne reforme je naveo, da rad mora biti osnova svega i da status svakog pojedinca mora biti određen na osnovu njegovih radnih sposobnosti i uspeha koje postiže u radu. Da se moraju obnoviti svi napušteni proizvodni pogoni i da se sva zapuštana plodna zemljišta moraju očistiti i ‘privesti ratarskoj kulturi’. Posebno u svom programu je naglasio;
1. da se mora iskorijeti mito i korupcija u našoj državi,
2. da svi građani i seljaci moraju biti isti pred zakonom, t.j da svako mora za nedjela odgovarati isto, bio on obični građanin, odnosno seljak, političar, vlasnik fime ili neki državnik,
3. da se ukine status robova u privatnim preduzećima,
4. da se u obrazovnim institucijama obrazovanje stiče po usvojenim princima a ne da se diplome prodaju kao roba na buvljoj pijaci i da se djeci velikana i vlasnika privatnih preduzeća diplome dijele kao bombone,
5. da zdrvastvo radi svoj posao profesionalno,
6. da policija radi svoj posao kako treba a ne po principu, ja tebi – ti meni, ili, učinim ja tebi, učiniš ti meni,
7. da država neće uzimati kredite od međunarodnih finansijskih organizacija za finansiranje budžetske potrošnje,
8. da se razdvoji vera od politike i
9. da se za državne vođe biraju ljudi domaćini a ne fukare.
Dalje moj sagovornik dodaje,
— međutim, poslije nepunih pola godine od perioda kada je program privrednih reformi novog predsjednika stupio na snagu, narod je poče glasno gunđati navodeći da je prije izbora novog predsjenika bilo bolje. Dobro se živjelo a da nije trebalo ništa raditi. Putem prevara i marifetluka, sticala su se sredstva za lagodan život. Prije su morali raditi samo pošteni i sirotinja, a danas, moraju raditi svi i mutikaše i lopovi i demagozi. Posebno nezadovoljstvo je bilo rukovodne i neradne populacije zbog toga što je novi predsjednik u svom programu, vjeru odvojio od, politike i privrede. Nije dozvoljavao da se pojedini rukovodioci kriju iza vjere, jer nije im bilo omogućeno, da svoje lopovluke i krimogene radnje kompenziraju sa, kobajagi velikom odanošću bogu.
Protest koji je u toku, organozovao je stari predsjednik države. I ja sam krenuo da učestvujem na tom protestu pa možemo zajedno, ako ste i vi raspoloženi da tomu prisustvujete, završi moj saputnik.
—Kako da ne, odgovorih ja, baš je to sve veoma zanimljivo što ste mi ispričali.
Dolazim na trg grada u kome sam se našao. Na trgu je ogromna masa ljudi a ispred njih je govornica. Sa zvučnika odjekuje muzika i pjesma sa tekstom;
Al’ ja volim stari režim
Novac kapa, a ja ležim.
Za govornicu izađe srednjovječni čovjek, dobro uhranjen, sa markiranim odijelom na sebi, lice mu bijelo kao papir, poveliki podvoljak ispod brade, može se, po njegovom izgledu zaključiti, da nikad ništa nije radio.
— To je naš stari predsjednik države, reče moj saputnik.
— Braćo i sestre, poče svoju besjedu stari predsjednik države, mi smo se danas sakupili ovdje da javno iskažemo svoje nezadovoljstvo na rad sadašnjeg predsjednika države. On je nama, od stupanja na dužnost, donio dosta problema. Svojim programom reforme, jednostavno rečeno, on nam je otežao život. Zamislite, molim vas, cijenjana braćo i cijenjene sestre, sad pod njegovom vlašću, moramo svi da radimo. Što je najgore, uveo je i to da više nema, nerada i tlačenja sirotinje i poštenih ljudi.
Pa kako ćemo onda mi živjeti, zapita se stari predsjednik.
— Tako je, zaurla masa, kako ćemo živjeti.
— Dalje, nastavi stari predsjdenik, on direktno vrijeđa naša vjerska osjećanja. Pokušava nas zavaditi sa bogom. E, neće u tome uspjeti. Mi smo čvrsti u tome da slijedimo naše duhovne vođe, jer samo tako možemo, provoditi naše zamisli o radu i o životu, uopšte.
— Živio stari predsjednik, živjele naše duhovne vođe, zaurla masa.
Jedan postariji gospodin izađe za govornicu i poče svoju besjedu,
— Stanite ljudu, nemojte nagliti. Novi predsjednik je čovjek koji želi dobro nama narodu i ovoj državi. On je za naše bolje sutra, pokrenuo reforme. Prošlo je nepunih šest mjeseci od uvođenja reformi, a već se vide rezultati i to;
1. velika masa ljudi radi, ne dangubi se kao prije,
2. mlađi ne odlaze više u druge zemlje da tamo rade i
3. što je najglavnije, sad svako mora da živi od svog rada.
— Koji je ovaj, zaurla masa, šta to on blesaVI, dole sa njim.
Čovjek koji je bio za govornicom, kad ovo ču, mirno bez ijedne riječi napusti govornocu. Vjerovatnio je pomislio, ne vrijedi ovoj zaluđenoj masi pričati realne stvari, njih su njihove vođe odavno uputile u pogrešnom životnom smjeru.

Stojim u ovoj masi i čudom se čudim, zar ima država u kojima je ovakav narod i pade mi na um izreka jedne njemačke spisateljice;
Što se ljudi više udružuju
Uši im se više produžuju.
Ili; nivo svijesti mase je daleko ispoid nivoa svijesti pojedinca, kako kaže sociologija.
(Selimović Edhem Edo)