Radom se stvaraju materijalna dobra

Određeni ekonomisti u BiH se povode za politikom. Njihovo poimanje ekonomskog napretka je, kao i naših političara, da je potražnja osnova za ekonomski razvoj jednog društva a ne rad. Njihova teza je, treba samo upumpati dosta novca potrošačkim subjektima. To će usloviti potražnju za robama dnevne i druge potrošnje. Izražena potražnja za robama, usloviće proširenje postojećih i investiranje u nove proizvodne kapacitete.
Da je, davanje prioriteta nekim drugim ekonomskim kategorijama a ne radu, neodrživa teza za ekonomski napredak, pogotovu u ekonomski nerazvijenim zemljama i društvenim zajednicama koje su na niskom nivou tehnološkog razvoja, u koje spadamo i mi, prikazaćemo to na dva primjera, dvije priče o ribarima.
Prvi primjer;
Ležao je ribar u hladovini kraj rijeke. Kraj njega je niašao poslovni čovjek koji se je rekreirao. Upitao ga je, što leži a ne peca ribu. Ribar mu je odgovorio, da je već upecao pet velikih riba i to mu je za danas dovoljno. Poslovni čovjek mu je predložio da peca cijeli dan, da napeca veću količinu riba i da tako radi svaki dan. Da tu upecanu ribu prodaje, da skupi veći iznos novca i da za taj novac kupi čamac. Sa čamcem bi mogao upecati veliku količinu riba. Radeći tako, proširio bi posao i mogao bi zaposliti više radnika. Ti radnici bi radili za njega a on bi mogao da odmara u hladu kraj rijeke.
Gledajući ga ribar mu reče, a što bih ja to radio i prolazio kroz te složene procese, koje ti navodiš, kad već imam to, t.j. da ležim i odmaram u hladovini kraj rijeke.
Drugi primjer;
Mnogi od vas su čuli za onu poznatu kinesku, kada je siromah naišao kraj ribara na rijeci koji je pecao ribu. Zatražio je od ribara jednu ribu. Ribar mu je ponudio svoj rezervni ribarski štap i rekavši mu da stane pored njega i da peca ribu. Siromah mu je odgovorio, da on od njega nije tražio štap već ribu jer je gladan. Ribar mu opet reče, da zna da je on, siromah gladan i da će i sutra biti gladan i treba da se nauči pecati ribu, t.j. treba da se nauči raditi.
Predpostavimo da je ribar dao siromahu jednu ribu, siromah bi tu ribu ispekao, utolio glad i otišao od ribara ali bi i sutra, opet od drugog tražio da mu udjeli nešto od jela za obrok. Ako bi siromah poslušao ribara i uzeo od njega štap za pecanje riba i počeo pecati, napecao bi dosta riba, vratio bi štap ribaru i zahvalio mu se. Dio riba koje je upecao siromah bi prodao na pijaci i za novac koji je dobio za te ribe, kupio bi novi štap i udicu. Sa tim priborom za pecanje siromah bi pecao ribu svaki dan. Upecanu ribu bi prodavao trgovcima i time bi obezbjedio svoje izdržavanje. Više ne bi bio siromah koji prosi za jedan obrok.
Mala je vjerovatnoća da će siromah poslušati ribara t.j. de će uzeti od njega ribarski štap i naučiti se pecati ribu. Smatraće, da je dosta jednostavnije uzeti jednu ribu i utoliti trenutku glad.
Iz oba primjera se može zaključiti da je rad osnova ekonomskog razvoja. U prvom primjeru ste vidjeli da je teško pričati o radu sa ljudima koji su naučili ljenčariti a u drugom, da je teško je pričati o radu sa ljudima koji su naučili prositi.
Selimović Edhem Edo