Uzmi zajam – podaj sadaku

Raspričali se ovih dana naše državne vođe. Svakorazne priče nam pričaju. Najviše pričaju o nekakvim davanjima privredi radi nadoknađivanja štete koje privreda trpi zbog mjera koje je vlada donijela radi pojave bolešćine zvana korona.
Bez obzira što još nisu usvojena pravila o dodjeli tih sredstava, već su krenule svađe oko toga kako te pare, koje su opet zajam od MMF, podijeliti . Vlada je kao predložila neke kriterije i uslove za raspodjelu te pomoći. Ti kriteriji su, onako, reda radi.
Jedan politički vođa je predložio, da se kod svakog vlasnika privatnog preduzeća, koji podnese zahtijev za dodjelu sredstava, utvrdi njegovo imovno stanje prije eventualne dodjele pomoći preduzeću u kome je on vlasnik.
Jer, navodi taj politički vođa, pojedini vlasnici privatnih preduzeća, imaju takvu i toliku imovina, da ne znaju gdje im se šta nalazi od te imovine. Izgradili su, veli on, veliki broj stambenih objekata kako u zemlji tako i u inostranstvu i to, u najluksuznijim turističkim mjestima. Voze skupocjena i luksuzna auta. Razmeću se bogatstvom koje im je sirotinja sa mukom i znojem stvarala, a sigurno će opet tražiti od države sadaku.
To je jedna strana priče što se tiče stanja u našim preduzećima koja su u privatnom vlasništvu.
Druga strana priče je, da su ta preduzeća i prije pojave bolešćine korona bila totolno bolesna.
Čast pojedinim privatnim preduzećima, a njih je mali broj, koja su imala stabilno poslovanje prije ove pošasti zvana korona.
Većina naših privatnim preduzeća nemaju plansku strategiju u svom radu i razvoju. Nemaju adekvatan kadar, t.j. tehnološki pismen kadar, koji bi rad naših preduzeća uklopio u međunarodnu podjelu rada. Većina vlasnika privatnih preduzeća ne daje značaj znanju i struci. Na rukovodna i stručna radna mjeta, postavljaju članove svoje familije, koji ne zadovoljavaju ni minimum stručnih zahtijeva koji se traže na tim radnim mjestima.
Glavna strategija većine naših privatnih preduzeća je, prislanjanje uz politiku i kroz razne mutne radnje, zajedno sa političarima, ostvarivati što veću korist.
Takva preduzeća ne stvaraju stabilnu materijalnu osnovu rada. Skoro svu dobit koju ostvare po završnim raćunima na kraju poslovne godine, izvlače iz preduzeća kroz dividendu . Ne stvaraju poslovne i rezervne fondove, čime bi se povećavao koeficijent likvidnosti preduzeća i imala sredstva u slučaju vanrednih situacija kao što je ova sad, zastoj u radu zbog zaraznih bolesti.
Ovakva nakaradna poslovna strategija ovih preduzeća, ogleda se, prvenstveno u nedostatku obrtnih sredstava. Za finansiranje nabavki utrošaka, kao finansiranje i drugih troškova poslovanja, koriste skupe kratkoročne kredite od banaka.
Selimović Edhem Edo