Među današnjim živiničkim pravnicima još uvijek nije izblijedilo sjećanje na prvog živiničkog diplomanta Aliju Šišića, dipl.pravnika u  penziji, čovjeka koji je prvi s područja općine Živinice stekao  diplomu fakulteta.Pravnici Omer Kupusović, Safet Hajdaregović i Jasmin Terzić ga nazivaju  živiničkom legendoma, sudija Jasminka Jovičić je izjavila  da sve što je kao pripravnica naučila stekla je od Alije Šišića i sudije Budimira Sredojevića. Sličnih izjava brojnih kolega ima još!

   Kako se nekada studiralo i koliko se čekalo na posao saznajemo iz autobiografskog kazivanja Alije Šišića, koji u poodmaklim godinama, suočen s mnogim bolestima i dalje djeluje pribrano, ponosno i vedro.Danas se na spisku nezaposlenih kadrova visokostručne spreme u Birou za zapošljavanje Živinice nalazi oko 350 mladih ljudi. Nekada je za takvim kadrovima bila jagma, pa se dešavalo da u općinama i drugim institucijama zapošljavaju  čak i apsolvente.

   Jedan od takvih studenata bio je i Alija Šišić, dipl.pravnik, prvi s cijelog područja općine Živinice koji je  završio fakultet, a dobio posao kao apsolvent.

  „Prije su bila druga vremena.Na Pravni fakultet u Sarajevu sam se upisao 1950. godine, kada sam imao 16 godina i 3 mjeseca. Ipak, najmlađi student svih vremena tada je bio Dragan Trbarić, sa okruglo 16 godina. Za 4 godine studiranja  postao sam apsolvent.Pošto nije bilo kadrova, oko 90 odsto apsolvenata se zaposlilo, pa je takva sudbina i mene zadesila.Tadašnji predsjednik opštine Živinice Božo Tadić mi je ponudio posao, a da uz rad učim i polažem ispite.Pošto sam bio stipendista Sreza tuzlanskog, obećao je da će on to urediti, jer je bio uticajna ličnost.Kako je rečeno tako bi i urađeno!  U opštini su tada radili najvećim dijelom službenici sa nižom stručnom spremom  i samo nekoliko sa srednjom spremom. Ja sam imao friško znanje i slolidnu praksu, jer smo tri puta sedmično bili na praksi po sudovima i opštinama“, prisjeća se tih vremena naš sagovornik, danas penzionisani pravnik Alija Šišić.

   Počeo je raditi u Sudu za prekršaje Živinice, gdje je glavni bio Mile Mutić.Sud je radio za  nekoliko opština – Kladanj, Banovići i Živinice. Radio je kao pravni savjetnik tadašnjeg sekretara Mustafe Bosankića, u pripremi materijala za sjednice Narodnog odbora opštine Živinice, poslove iz nadležnosti Opštinske komisije za prekršaje, te prema potrebi u radu ondašnjem sudiji za prekršaje Milanu Mutiću.

   Gore pomenuti Mile Mutić je uvidio talenat i stručnost Alije Šišića, te je  zamolio Božu Tadića da izdejstvuje odluku NOO Sreza Tuzla da se  postavi za zamjenika sreskog sudije za prekršaje u Živinicama, što je on i učinio.

DO DIPLOME ZAHVALJUJUĆI PREDSJEDNIKU BOŽI TADIĆU
 
   „Radilo se mnogo, bilo je puno posla, a malo obrazovanih ljudi, te je sve uglavnom na mene čekalo. Šef ispostave Sreskog suda u Živinicama bio je Bego Kavgić, tu je još radio i Omer Imamović, a nakon obilnog posla običaj je bio da se nakon rada negdje ode na kafu.Najčešće sam bio u društvu Slavka Pećija, Josipa Gašparca, Luke Oleara, Štefe Krunovara i drugih, za koje me vežu mnoge lijepe uspomene.Te, 1954. godine (oktobar) ostala su mi 4 ispita i sjećam se kako me je Božo Tadić jedne prilike upitao da li sam spreman za polaganje ispita, što sam ja potvrdno odogovio.Prvi puta sam otišao na polaganje ispita, a da ga nisam ni prijavio.Morao sam reći da sam položio.Tako je bilo i drugi puta marta naredne godine. Mnogo se radilo i nije bilo vremena za knjige, a valjalo se temeljito pripremiti.Kada sam se septembra 1955.godine vratio s još jednog „ispita“,  Božo me pita ima li se šta čestitati, a ja mu kažem da mi je i ono do sada džabe čestitao i da ja uopšte nisam se prijavljivao za polaganje.Naš predsjednik  me je iznenadio rekavši kako je on to predpostavljao, jer s toliko rada, koji dobro i kvalitetno obavljam, nije lako pripremati ispite.Tada mi je predložio, a što sam ja i prihvatio, da napustim posao, da će mi osigurati stipendiju, a da ja odem u Sarajevo i da se ne vraćam dok ne položim sve ispite! U tome je bila veličina tadašnjeg predsjednika Bože, koji je prije svega bio veliki čovjek. Uređeno je ugovorom da specijalnu stipendiju dobivam 1,5 godinu i da do tog perioda položim sve ispite.Ta stipendija je bila duplo veća od obične i moglo se dobro od toga živjeti.

USPJEŠAN POVRATAK U ŽIVINICE

  Pošto sam imao dovoljno novca nisam želio ići u Dom, gdje je bilo teže pripremati ispite, nego nađem privatni smještaj i dobre uslove za pripreme ispita.Temeljito sam nastavio sa učenjem i uspio sam 17. decembra 1956.godine položiti sve ispite i postati diplomirani pravnik.Nakon dvodnevnog odmora od ovog velikog uspjeha bio je običaj da diplomanti budu primljeni kod predsjednika Sreza  Pašage Mandžića.Pošto ga tada nije bilo, ta čast pripala je njegovom zamjeniku Hazimu Hasiću.

   Nakon ovog prijema raspoređen sam na rad u Sresko javno pravobranilaštvo kod Josipa Kubičeka-gdje je tada radilo sedam pomoćnika, među kojima i ja! Počeo sam raditi krajem decembra 1956.godine, odmah sam uživao  veliko povjerenje i dati su mi svi teži slučajevi na cijelom području sjeveroistočne Bosne.

  U Sarajevu sam položio stručni ispit za višeg referenta, a nedugo zatim  i pravosudni ispit.

   Bilo je teških i složenih sporova, te se po cijelu noć moralo pripremati, a išlo se i do okružnih privrednih sudova u Zagrebu i drugim mjestima tadašnje Jugoslavije.Uz blagoslov Kubičeka nekoliko mjeseci sam bio na praksi u Sreskom sudu, a potom i u Okružni sud na istrage, a nakon nekoliko mjeseci želja mi je bila da se posvetim tužilaštvu, što je i učinjeno.Kada sam prošao gotovo sve te neophodne faze ovog posla ponovo se vraćam u pravobranilaštvo.Kada sam trebao pripremati pravosudni ispit rukovodne strukture su odlučile da trebam doći u NO Živinice, što sam i učinio, tako da je pravosuđe moralo čekati nova vremena.

  U NO Živinice (predsjednik Mehmed Smajić) sam došao 1.04.1960.godine, gdje sam uz kraći prekid od jedne godine zbog rada u Novom Sadu, ostao do mirovine.Nakon povratka iz Novog Sada (1964.) bio sam šef biroa sekretara, pravni savjetnik organa uprave , a subotom sam imao obavezu pružati pravnu pomoć građanima“!

BITI STUDENT PRIJE 60 GODINA

   Zanimljivo je sjećanje Alije Šišića na studentske dane, koja ni poslije toliko decenija nisu izblijedila:

  „Uslovi studiranja iz godine u godinu su bili bolji.Tako već 1952.godine dolazi do formiranja studentske poliklinike, organizuje se rad studentske omladinske organizacije na Univerzitetu-Savez studenata, korištena je biblioteka sa čitaonicom u Vijećnici, pokrenuto je izdavanje studentskog lista „Naši dani“ 1953.godine, čiji je prvi urednik bio Enver Mehmedbašić-Enko, imali smo i fudbalsku ligu. Još 1951.godine osnovano je Studentsko kulturno-umjetničko društvo Slobodan Princip Seljo, koji je okupljao velii broj studenstke omladine.Bio sam član u tri sekcije tog društva, te sam učestvovao u programima koje smo organizovali po mnogim gradovima bivše Jugoslavije.Ne treba posebno napominjati da je Seljo iznjedrio veliki broj vrhunskih muzičara i pjevača, među kojima su  Safet Isović, Himzo Polovina i drugi.Formirali smo i Planirarsko društvo Crepoljsko , najaktivnije u Sarajevu i okupljalo je veći broj ljubitelja prirode!

  Vrijedno je istaći i formiranje stalne studentske radne brigade 1952.godine, na čelu s prvim komandantom Rizom Kapetanovićem, student Medicinskog fakulteta.Brigada je bila organizovana po četama ili grupama i ovdje je važno istaći da su svi članovi tih grupa imali kao privilegiju polaganje ispita  u tzv. slobodne rokove.Radilo se uglavnom  na infrastrukturnim objektima, ali i gradnji stadiona Koševo“.

   PROZIVKA BRUCOŠA KOD DEKANA ČEMERLIĆA

  Početka studija u Sarajevo ostavio je na sve studente snažan dojam jer nam je prijem organizovao dekan Pravnog fakulteta  dr.Hamdija Čemerlić. Na prijemu su bili brucoši Žarko Bulić, Dragan Trbarić, Dževad Mašić, Veronika Čonkić, Vesna Tasić, Đorđe Keleović, Ljubica Nikić, Gojko Đurović, Vladimir Piperčić, Rašid Hajdarević, Jovo Raičević, Vuko Raičević, Radovan Đukanović, Ljubomir Urošević, Mirjana Đurović, Muhamed Traljić, Ante Štitić, Milan Škoro, Ljubiša Karać, Avdo Resulović, Irfan Emkić, Ankica Petrović, Jasmina Ajanović, Božidar Đedović, Mlađen Tabaković, Rade Bošnjak, Mustafa Pirija, Miladin Pejović, Niko Mićanović, Bruno Skoko, Slavko Antović, Slavko Šantić, Faruk Šantić, Sindik Nikša, Vlado Nikočević, Lidija Nikočević, Duško Vilendečić, Nataša Lukašev,  Mlađen Kovačević, Milorad Milavić, Mustafa Dizdar, Novo Nerčez, Džavid Husić, Božina Marković, Boro Kuljanin, Vlaho Burić, Zehra Mehmedbašić, Suada Šahović, Svetozar Bojović, Vidosava Jovović, Halid Prcić, Sulejman Lačević, Tomas Pavličić, Emira Sarić i Alija Šišić.

  Na apsolventskoj večeri u Domu armije, juna 1954.godine, od ovih 62 brucoša, osmi semestar je ovjerilo 45 apsolvenata, a prva je diplomirala Vesna Tasić, juna 1954.godine.

  Odnos prema studiranju bio je disciplinovan, svi su redovno dolazili na predavanja i izvršavali obaveze, kao pripeme seminarskih radova i raznih referata.Jedno vrijeme zbog bolesti sam bio odsutan sa nastave i početkom marta 1953.godine , nakon pet mjeseci dolazim da nastavim studije.

    Ali, bilo je i problema materijalne prirode, a evo o čemu se radi:

   Otac Emin je radio u Tuzli u preduzeću „Bosna-Drvo“, kao šef za eksport željezničkih pragova u zemlje zapadne Evrope.Jedne  februarske večeri 1953.godine sa skladišta je pokradeno   10 vagona  najkvalitetnijih željezničkih pragova i za to je bio optužen moj otac  i pritvoren je zbog te krađe. U istražnom zatvoru je proveo šest mjeseci i tada nije primao plate  niti kakve druge naknade.Nakon šest mjeseci istražni sudija je  donio rješenje da se protiv mog oca Emina  obustavlja istraga, jer je otkriveno da je krađu izvršila organizovana grupa kriminalaca-nakupaca  u sprezi sa rukovodiocima preduzeća „Bosna-Drvo“.Tako je mom ocu, kao nevino pritvorenoj osobi, isplaćena sva plaća i druge nadoknade što je bio nevino pritvoren.

   Kada sam se vratio  u Sarajevo marta 1953.godine da nastavim studije, zbog neplaćanja  obaveza prema studentskom domu  otkazano mi je dalje gostoprimstvo, jer nisam imao novaca za izmirenje duga, iz gore pomenutih razloga. Imao sam tada novca da sam mogao dnevno kupiti samo jedan hljeb, pa sam se uz pomoć drugova snalazio i krišom stanovao u domu kao ilegalac!Moj kolega Đorđe Keković nakon završenog jednog časa upozna drugove u kakvom sam materijalnom i zdravstvenom stanju,  te kako bi bilo dobro da svi daju koliko ko može, kako bi se meni pomoglo.Mene je to toliko dirnulo da sam napustio prostoriju a nakon izvjesnog vremena kolega mi je donio poduži spisak „donatora“, među kojima i jednog profesora, tako da sam odužio sve prema studentskom domu, a ostalo mi je toliko novca da sam plaćao dom i menzu do 1.jula 1953.godine.Ni danas ne mogu naći riječi i opisati ovaj humani gest svojih kolega“.

PROFESORI PRAVNOG FAKULTETA ČETVEROGODIŠNJEG CIKLUSA

  Osim vrlo dobrog sjećanja na svoje kolege studente Alija Šišić se sjeća imena i predmeta koje su predavali profesori na Pravnom fakultetu u Sarajevu:

  „U I i II semestru 1950/51. godine profesori su bili: dr-Vlado Jokanović-Teorija države i prava, dr.Miloš Bajić-Opšta istorija države i prava i Rimsko pravo, dr.Vojo Rakić- Politička ekonomija, dr.Miroslav Đorđević-Istorija država i prava naroda Jugoslavije, dr. Hamdija Čemerlić-Istorija narodne vlasti, dr.Bahra Šamić-Engleski jezik, dr.D.Vidović-Dijalektički materijalizam i kapetan Milan Sušić-Predvojnička obuka.

  III i IV semestra:dr.Vojislav Spajić-Građansko pravo, dr.Leonid Sučić-Statistika, dr. Hamdija Čemerlić-Ustavno pravo, dr.Dragoljub Dimitrijević-Krivično pravo I i dr.Stjepan Lovrenović-Ekonomika.

  V i VI semestar:dr.Stevan Jakšić-Obligaciono pravo, dr.Aleksandar Stajić-Krivično pravo, dr.Alija Silajdžić-Porodično i nasljedno pravo, dr.Boško Perić-Radno pravo, dr.Mustafa Kamarić-Administrativno pravo i dr. Hamid Filipović-Nauka o finansijama.

  VII i VIII semestar: dr.Samuel Kamki-Građanski sudski postupci, dr.Ananije Ilić- Privredno pravo, dr.Branimir Janković- Međunarodno javno pravo, dr.Stevan Jakšić i asistent Slavica Krneta-Međunarodno privatno pravo, dr. Vlado Jokanović-Istorija političkih i pravnih doktrina, dr. Nedo Zec-Psihijatrija i dr.Pavle Kaunić-Sudska medicina.

  Najomiljeniji profesor među studentima bio je Vlado Jokanović-Jokan.Tokom studija na Pravnom fakultetu radilo je desetak asistenata, čiji je odnos prema studentima bio veoma dobar, korektan i ljubazan.Posebno su se isticali u pružanju pomoći asistenti Đorđe Samardžić, Avdo Sućeska i Nerkez Smailbegović, koji su veoma brzo doktorirali i obavljali visoke dužnosti na fakultetu“!

  To je bio dio priče prvog živiničkog diplomanta, dipl.pravnika Alije Šišića, a šta je sve doživio u životu, kao student i pravnik mogla bi se i knjiga napisati.Pošto je Šišić dao značajan doprinos u stvaranju monografije „70 godina živiničkog nogometa“, možda objavi i knjigu o sebi i svom životu!

Šefik Gadžo

Vaš komentar na članak: