Šaban Fejzić-Šobi je poznati pjesnik Živinica, koji je do sada iz svoje pjesničke radionice iskovao 4 knjige, a uskoro će svjetlost dana ugledati i njegova peta knjiga. Nedavno je Šobi ispraćen u zalsuženu mirovinu iz RMU Đurđevik, gdje je proveo niz godina i decenija družeći se sa komoratima.

“Među nama rudarima nisu samo proizvođačio crnog zlata već i kulturni poslenici, kao što je to naš Šaban Fejzić-Šobi. Odavno je poznato da imamo vrijedne proizvođače uglja, ali eto imamo i one koji se znaju dobro i perom dokazati i iskazati svoja osjećanja i privrženost pisanja lijepih riječi. Naši rudari su univerzalci i to potvrđuju djela Šabana Fejzića, kojemu želimo puna uspjeha u pjesničkom stavralaštvu i lične sreće i u mirovini”, rekao nam je sindikalni aktiovista RMU Đurđevik Samid Butković.

Da Šobi ne može bez rudnika i rudara potvrđeno je i prilikom obilježavanja 1.maja, kada mu nije bilo teško poraniti među svoje dojučerašnje kolege na poslu, kada je izišao za mikrofon i poklonio im jednu svoju pojesmu po imenu Šutnja, koja će se naći u njegovoj petoj knjizi.

Šutim dugo,
a šutnja je
grijeh
za srca jaka;
zašto iz mraka
čujemo smijeh;
o, naša tugo.

Ne viđo gladne
oni što kradu
iz naše krvi;
a bilo smo
prvi…

Bože,
ovo duše jadne
što nemaju nadu,
podari im moć,
da im sunce
ne zarobi noć.

Ponos je jači,
oprosti Bože,
Ljut sam
na vrijeme
i mrtvu nadu;
Šta nam to znači,
ako ne može
umorno breme
dignut se u padu.

Želja nas budi
a ponos kida,
što smo na štapu
prosjačke hrane;
iz naših grudi
krvare rane.

Lutaju oči
crnog rudara
za prošle dane,
a srce toči
vremena stara:
kad bješe, dan i noć
i moć
pesnice snažne.

Ima li sjaja
kada
iz maja
radnički huk
istopiće muk.

Vladari lažni
nečasne horde,
niste ni važni
za duše gorde;
jer Bog
je velik
a srce je čelik
pobjedu zove;
o topli krove
nedaj se zimi
da hladi gnijezdo,
neka se dimi;
a ti ćeš
zvijezdo
sijati nama
zaslugama./Š.Fejzić-Šobi/

O pjesničkom stvaralaštvu Šabana Fejzića – Šobija Zlatko Jugović, dramski pisac, kaže kako su zagonetne i kako ih treba pažljivo čitati, analizirati i potom razumjeti:

“Šabanov pjesnički govor je pomalo zagonetan, ponekad neodgonetljiv…riječ je zaogrnuta metaforama, ili je utonula u nju, ili je ojačala do te mjere da bi je značajski otežao i time omogućio pjesnički izražaj da se pronikne dublje u istine koje se skrivaju ispod plašta svakodnevnice u zasjenjene slojeve svijesti i podsvijesti. Ta su nastojanja i učinila da pjesnikov govor poprimi oreol čudnovate zagonetnosti”!/Š.G./

Vaš komentar na članak: