Nakon 40 godina provedenih na radu u prosvjeti i bibliotekarstvu nastavnica Nizama Đug ispraćena je u zaslužnu mirovinu. Za razliku od današnjih vremena, kada se i sa diplomom teško dolazi do radnog mjesta, Nizama je još kao studentica pozvana za katedru, o čemu kaže:

„Da, kada sam bila na drugoj godini studija Pedagoške akademije Tuzla, odsjek srpsko-hrvatski jezik i književnost, ponuđeno mi je 1974.godine da radim u današnjoj Prvoj osnovnoj školi umejsto jedne kolegice, na period od jednu godinu! To sam rado prihvatila i iste godine diplomirala, a kada je kolegica vraćena sa bolovanja ja sam se zaposlila u Gradskoj biblioteci. Dakle, gotovo cio radni vijek provela sam u bibliotekarstvu, a počela sam sa kolegom Mujagom Nukićem“.

Za duga radnog vijeka učesnik je mnogih važnih kuturnih događaja, od promocija knjiga, susreta sa poznatim piscima, organizacijom okruglih stolova i još niz drugih poslova:

„Radila sam sa puno ljubavi prema knjizi i odgovorila sam zadatku koji mi je postavljen. Ranije smo imali preko 5 hiljada čitalaca i put svim ljudima koji se obrazuju vodio je u biblioteku i bioskop, kao glavna stjecišta kulture, naravno uz škole! Knjige smo redovno nabavljali i imali smo dovoljno potrebnog novca, a svojevremeno je je bila i akcija pod nazivom „Jedna knjiga na jednog stanovnika“, što mi ipak nismo mogli postići, jer smo jedno vrijeme bili i prostorno ograničeni. Danas imamo u biblioteci oko 28 hiljada knjiga“.

Vratiti ljubav prema knjizi

I danas su čitaoci učenici srednjih škola, studenti, ali i ostali građani, pa i penzioneri. Posljednjih godina značajno se promjenio odnos prema knjizi, a Nizama Đug to ovako objašnjava:

„Potrebno je uložiti dosta truda i naporno raditi, kako bi se vratila ljubav prema knjizi. Svjedoci smo ekspanzije interneta i nastojanja mladih da tu pronalaze skraćene naslove knjiga, što ipak nije dovoljno. Danas se i diplomski radovi, doktorati i ostali potrebni radovi skidaju sa interneta, što sužava obrazovne vidike generacijama. Danas su nam među najvjernijim čitaocima starije generacije, koje redovno dolaze i čitajiu knjige. Najbitnije je uspostaviti komunikaciju između bibliotekara i čitalaca, jer bez žive riječi nema uspjeha“.

Nizama Đug je dala značajan doprinos osnivanju Zavičajne zbirke, što je proizašlo iz Zakona o bibliotekarstvu, te je u Gradskoj biblioteci već bogata zbirka i knjiižni fond:

„Imamo brojne dokumente i pisane tragove, mnogo razglednica, fotografija i drugih važnih materijala koje smo prikupili u Zavičajnoj zbirci. Najstarija knjiga nam je iz 1924.godine i čuvamo ih u posebnoj zbirci. Tu je takođe i jedan časopis Gajret iz 1924.godine, te ovom prilikom pozivam građane da sve dokumente koji imaju neku važnost pohrane u Gradskoj biblioteci“.

Mada je u mirovini Nizama Đug rado navrati do biiblioteke. Njena poruka, kada je knjiga u pitanju, glasi:
„Nadam se da će vrijeme listanja knjiga na internetu proće i da će knjiga ponovo zauzeti svoje mjesto koje joj pripada. Knjiga je najbolji čovjekov prijatelj i to ne treba zaboraviti. Ipak, ono što pohranimo na internet može se i obrisati i nestati, dok knjiga je vječna“!/Š.G./

Vaš komentar na članak: