Danas nije problem u gradu kupiti voća ili povrća, međutim, tako nije bilo ranijih godina. Sve dok Alija Šehić nije otvorio poljsku piljarnicu 1976.godine Živiničani su ugavnom morali ići u Tuzlu i tamo kupovati voće i povrće.

U Živinicama se moglo kupovati najčešće srijedom kada je u gradu bio pazarni dan, pa bi iz okolnih sela ljudi donosili pomenute namirnice, ili i nekim drugim danima u zavisnosti kako šta prispijeva!? Upravo ta problematika je prevagnula da se Alija Šehić posveti otvaranju piljarnice, o čemu kaže:

“Teško je bilo oko nabavke pomenutih artikala i ja sam prvo počeo trgovati na tezgama, na istom mjestu gdje sam i sada, u Prvoj ulici u blizini Zvonkovića kuće. Uz pomoć opštinskih službi sugerisano mi je da se nakon dvije godine proširim, tako da sam postavio kiosk, te više nisam morao svaki dan unositi ili iznosti voće od komšija gdje sam imao privremeni magazin. Ja sam svojoj piljarnici dao ime Jabuka, ali danas je ime drugačije i nosi naziv Trgovinska radnja Svileni. U početku sam prodavao jabuke, kruške, limun i narandžu, a poslije kako je dolazilo južno voće asortiman se širio. Dok je tih godina firma Konjuh radila punom parom i za mene je bilo puno posla, tako da sam imao dvije vage. Kada radnici u 15 sati napuštaju posao, glavna ulica je bila prepuna Konjuhovaca, koji su kupovali voće kod mene, tako da se dobro i zarađivalo, pa sam uspio napraviti i porodičnu kuću”, prisjeća se Alija Šehić.

Danas u gradu postoji mnogo prodavnica koje se, uz ostalo, bave i prodajom voća i povrća. Međutim, Alija Šehić je ostao dosljedan i u svojoj radnji i dalje ima samo voće i povrće.Tako će biti, kaže, sve dok bude radio!/Š.G./

Vaš komentar na članak: