Sjećanja Konjuhovog penzionera i rukovodioca Šime Tadića

Među najstarije KOnjuhove penzionere svakako je Šimo Tadić, nekadašnji radnik i rukovodilac u ovoj neada na daleko čuvenoj firmi. Šimo je napunio 87 godina, a u mirovinu je ispraćen 1989.godine. Šimo potiče sa Husina iz desetočlane porodice Mije Tadića. Osnovnu školu je pohađao u Ljubačama i Živinicama, prvo zaposlenje mu je Rudnik Bukinje, gdje je radio 3 godine, a sve ostalo do mirovine proveo je u Konjuhu. Rado se sjeća svojih radnih godina.

Započeo je kao radnik, potom majstor, pa vk majstor, a kako je firma mnogo ulagala u školovanje kadrova Šimo Tadić se upisao na fakultet i stekao zvanje inženjera predae drveta-finalni smjer.

“Zaista je Konjuh bio velik škola i mnogi od nas su stekli velika iskustva, školovali se i napredovali uz rad. U mlađim godinama bio sam učesnik omladinskih radnih brigada, među kojima pruga Brčko – Banovići, na lokaciji Previle gdje se gradio tunel pod komandom legendarnog Hadžage iz Gornje Tuzle. U partiju sam primljen 1943.godine i cio život posvetio sam društveno političkom radu, naravno osim radnih aktivnosti u preduzeću. U Konjuhu je bilo lijepo i zanimljivo raditi, jer se firma šairila, tako da smo od poluproizvoda stigli do gradnje finlanih fabrika i postali značajan faktor razvoja bivše SFRJ”, prisjeća se Šimo Tadić.

Ovaj istaknuti poduzetnik, društveno-politički i kulturno sportski radnik obavaljao je mnoge značajne funkcije. Tako je u Konjuhu najduži period od tri mandata proveo na mjestu direktora Fabrike furnira i savijenog namještaja. Upredeo je bio predsjednik Vatrogasnog društva Konjuh, u okviru kojeg je djelovala i limena glazba, potom je bio predsjednik Rukometnog kluba Konjuh, koji je u to vrijeme bio član Druge lige SFRJ. Još je mnogo funcija i obaveza ostalo iza ovog neumornog pregaoca, kao što su član Skupštine opštine Živinice-Vijeće udruženog rada, pa članstvo u sreskim organima vlasti, Savjeta za privredu Sjeveroistočne Bosne u Tuzli, te član Privredne komore BiH, član Saveza sindikata BiH, član Općinskog komiteta SK Živinice i niz drugih obaveza. O tim danima kaže:

“Imali smo elana, mnogo se radilo a platu smo samo dobivali u preduzeću, sve ostalo bilo je na amaterskoj osnovi, ali se cijenilo pa su se na osnovu tih aktivnosti davala povjerenja na izboru prilikom raznih funkcija, gdje mislim napredovanje na radnim mjestima. Danas je posve drugačije, jer se danas sve plaća, počevši od komisija, pa do članstva u državnim organima vlasti, kao što je Skupština BiH, FBiH, TK ili općinska vijeća, što je nekada bilo nezamislivo”, kaže Šimo Tadić.

Zanimljivo je istaći kako je RK Konjuh pod rukovodstvo Šime Tadića dostigao svoj vrhunac 80-tih godina prošlog stoljeća:

“Tehniko kluba je bio bivši rukometaš Berislav Braco Tadić, sekretar je bio Feliks Pajek, a za trenera smo anfagažovali Esada Kurtagića. Ja sam igračim i rukovosdstvu kluba rekao da održe jedinstvo ekipe i na svim utakmicama, posebno gostovanjima, osvijetlaju obraz općine, da se sportski bore, a sve ostalo je na upravi kluba.To smo svi poštovali i uz stručni rad Esada Kurtagića uspjesi nisu izostali”.

Niz visokih priznanja za radne i druge aktivnosti

Punih 27 godina Šimo Tadić je bio na čelu Vatrogasnog društva K0njuh:

“Pošto nam je djelatnost bila drvna industrija, značajno nam je bilo da imamo dobru vatrogasnu jedinicu i imali smo je. Osvajali smo prva mjesta prilikom državnih ili republičkih takmičenja, veoma priznati smo bili. Uz to imali smo i odličan duvački orkestar pod upravom Roberta Klenovšeka. Naša glazba se bratimila sa glazbom iz Komolca kraj Dubrovnika, odakle je Nino Puljizović, naš prvi kapelnik. Povelju o brativlmljenju potpisali smo kraj groba narodnog heroja Peje Markovića na Konjuh planini”.

Za svoj rad u privredi, društveno-političkom i kulturno sportskom radu Šimo Tadić je nagrađen brojnim priznanjuima kao: odlikovanja od predsjednika SFRJ Tita -Orden rada sa zlatnim vijencem, Orden rada sa srebrnim vijencem i medalja rada, potom plaketa Šipada, zlatna plaketa Konjuha, općinska plaketa živinica, te tri vatrogasna priznaja od Saveza vatrogasaca SFRJ, BiH i Živinica, a to s uzlatne medalje VS BiH i Vatrogasna zvijezda drugog reda SFRJ./Š.Gadžo/