Nekada su samostalne radnje bila prava rijetkost, pa je takav slučaj i sa brijačnicom Ćerima Memiševića, koji je u Živinicama otvorio svoju uslužnu djelatnost čak 1953.godine. Rahmetli Ćerim je mijenjao adrese lokacija svoje radnje, sve do 1964.godine, kada je svoju brijačnicu registrovao na današnjoj lokaciji u blizini glavne kapije Konjuha.

“Nekada je to bila glavna ulica, Druga krajiška, a danas je preimenovana u Prvu ulicu. Čuvam svu dokumentaciju od oca, nastavila sam njegovim putem, kako se ne bi prekinula porodična tradicija”, kaže nam Rabija Omeragić-nasljednica po rodu i zanatu jedne od najstarijih živiničkih porodica iz ove djelatnosti.

Navršilo se 50 godina kako je Frizerska radnja “Rabija” na istom mjestu, a mnogo se toga promijenilo u gradu za tih pola stoljeća:

“Iako Živinice danas imaju daleko više stanovnika, ranije smo imali više sugrađana koji su nam dolazili. To je i razumljivo jer je prije bilo svega tri radnje-kod Buljubašića, Zejnila Hasanagića i kod nas, dok danas imamo preko 50 frizerskih radnji u gradu, a ovo više nije glavna ulica, pogotovu se smanjio broj posjeta od kada je Konjuh prestao raditi”, priča Rabija Omeragić.

Najstarije sačuvano rješenje o radu brijačke radnje Ćerima Memiševića je od 15.04.1957.godine, izdato od Narodnog odbora opštine Živinice, kojim se odobrava Ćerimu Memiševiću da može voditi zanatsku brijačku radnju, sa sjedištem u Drugoj krajiškoj ulici, a potpisano je od strane tadašnjeg načelnika za privredu i komunalne poslove Saliha Fajića.

Brijačnica Ćerima Memiševića bila je zadužena i za obavljanje prakse mladim frizerima, pa su ovdje svoj zanat “pekli” Milenko Ristić i Izet Delić, koji su takođe kasnije imali svoje radnje.

I pored toga što je imala priliku otvoriti radnju na novim i atraktivnijim lokacijama, Rabija je ostala u onoj koju je njen otac Ćerim napravio gradskim brendom:

“Da, imamo mi bivših Živničana koji žive diljem BiH i svijeta, a kada dođu rado navrate u radnju koju su nekada redovno posjećivali. I mene vežu uspomene na oca i nisam željela mijenjati lokaciju, jer je ovo ipak biljeg našeg grada. Istina, nekada je ovdje bilo glavno korzo, mnogo naroda, bilo je više zaposlenih, a primani su i učenici na obuku. Ja sam zbog smanjenja posla ostala sama, ali neću dozvoliti da se ugasimo. Pokušavamo prikladnim cijenama privući mušterije, pa smo tako šišanje za penzionere smanjili na 3 KM, a ima i drugih razloga da nam dolaze svi oni koji žele kvalitetnu i brzu uslugu”.

Prošlo je mnogo godina, a brijačka radnja o kojoj je riječ stoji na istom mjestu. Nasljednici ne žele ugasiti porodičnu tradiciju, u čemu očekuju i podršku sugrađana svojim češćim posjetama! /Š.G./

Na slici: Rabija Omeragić na radnom mjestu

Vaš komentar na članak: