Džamija u Priluku

Drvena džamija u Priluku već nekih 7 godina ima status nacionalnog spomenika Bosne i Hercegovine, sagrađena je 1735/36. godine čiji su graditelji bili šejh Hasan i šejh Mustafa. Smještena je u šumarku kojeg čini 145 stabala hrasta lužnjaka, a svako stablo nijemi je svjedok svim ezanima koji su odzvanjali 280 godina sa drvene munare, a stari nišani čuvaju topot koraka džematlija koji su žurili na namaz.

Dimenzije džamije su otprilike 7×12 metara u osnovi. Pomenuh stare nišane, a oni su provobitno podizani umrlim dervišima, da podsjetim; šejh je vođa derviškog reda u konkretnom slučaju vjerovatno su prilučki derviši bili pripadnici nakšibendijskog derviškog reda. Prema pisanim izvorima najstariji datirani nišan ovdje je iz 1768. godine, većina nišana ima zanimljive ukrase, ali često i natpise.

I dok ulazim unutra da bih klanjao nafilu kao da osjetim prisustvo derviša koji su nekada ovdje imali svoje zikrove pomoću kojih su veličali Boga i putovali u neke uzvišene duhovne sfere za koje je potrebna posebna vještina i znanje. Koliko je onih koji su prije mene prošli kroz ova ulazna vrata noseći u srcu vjeru, a u duši brigu koja bi im nestala nakon što bi klanjali upravo tu?

U davna vremena džamije su građene na posebnim mjestima, a ta mjesta znali su odrediti ljudi posebnog senzibiliteta, naime, tražile su se određene energetske tačke. Mora se priznati da mjesto na kome je prilučka drvena džamija zrači nekom prelijepom energijom koja donosi smiraj i jača osjećaj duhovnosti. Poetski rečeno ovo je bajkovit prostor, koji u današnje vrijeme djeluje nestvarno, svaki dio džamije djelo je vješte ljudske ruke, okolo su stoljetna stabla koja su čuvari drvene džamije, a po pločnicima, po crijepu, i po starim nišanima spava nježna mahovina koja u sebi ima neki poseban sjaj.

Iako se već dugo ne koristi za svakodnevnu molitvu, ova džamija je otvorena prije džuma namaza da bi oni koji žele tu klanjali nafilu, a povremeno se tu prouči tevhid, a jednom godišnje i mevlud. Simpatičan kolorit premazan tragom vremena daje poseban osjećaj vjerniku koji ovdje dođe da se pomoli, ovdje gdje je na neki način zaustavljeno vrijeme, još samo nedostaju stari djedovi sa turbanima, fesovima, čakširama, koji su pored puta privezali svoje konje na kojima su dojahali izdaleka na džumu ili neki drugi namaz.

Stotine starih kamenih nišana podsjećaju na prolaznost ovoga svijeta, opominju da sve nas čeka vječnost u kaburu, i da bi svoj životni put trebali posvetiti lijepim stvarima, ostaviti zavist, smutnje i pakost, nego ako kome imaš šta reći reci samo ako je lijepo, ako imaš viška vremena obiđi mezaristan na kome su ti pokopani najdraži, ne zaboravi na namaz, posjećuj džamije bile one stare ili nove, ne zaboravi zhavaliti ni Bogu ni ljudima na svemu lijepome, pometimo prvo ispred svoje kuće, ispred svoje džamije… Sve to piše na svakom nišanu, na svakom djeliću drvene džamije, ne baš latiničnim slovima, ni arapskim, ni brojevima, ni znacima, to može pročitati samo onaj čija je duša prostrana kao nebo, ko nosi iskrenu ljubav prema Allahu i prema bilo kojem čovjeku.

Priluk je veliko mjesto pa samim tim uz ovu ima i novu džamiju velikih dimenzija. Prilučani u srcu ipak nose staru džamiju koja je simbol njihovog mjesta i cijelog našeg područja, i prava je šteta ako živite negdje blizu a da je do sada niste posjetili. Ovaj divan prostor, čiji je središnji dio drvena džamija, ima svoju draž u svim godišnjim dobima, a ako ko od vas ima neku želju, ili nevolju neka sa iskrenim nijjetom dođe i klanja nafilu u ovoj staroj džamiji gdje se ljudi mole Bogu već 284 godine. I ne zaboravite; put do dženneta gradi se dobrim, lijepim i iskrenim mislima i djelima./Emir Nišić/