Slobodno se može reći da je Idriz Muminović, sa svojih 99 godina, najstariji Živiničanin.Rodom je iz Vražića, gdje je završio osnovnu školu, a tokom radne karijere obavljao je više složenih i odgovornih poslova. Danas Idriz živi kod kćerke Halide Srabović i, kako kaže, okružen je pažnjom svojih najbližih, a i unuci ga često posjete i pomognu što zatreba.

Na upit čemu zahvaliti za dugovječnost ni sam ne zna šta bi rekao, ali čini se da je genetika prevladala.Istraživanja su pokazala da dobri geni čine 70 posto doprinosa dugovječnosti, a pozitivan način života, uključujući zdravu ishranu, tjelesne i mentalne aktivnosti, te socijalne interakcije, pridonose ostatku procenata:

“Potičem iz dugovječne porodice, pošto mi je djed Mustafa živio 103 godine, a i sestra Mujesira Livadić ima sada 95 godina, tako da ja još ne razmišljam o preseljenju. Iako sam živio u teškim vremenima i ratovima, nastojao sam uvijek živjeti skromno, pošteno i zadovoljno”.

Na njegove riječe nastavlja se unuk Almir Srabović, koji nam reče, kako je narod u brčanskom kraju poseban, za razliku od nas iz sprečanske ravnice:

“Narod u Brčkom i okolini je pitom i miran, tako da ih nikada nisam čuo da galame, a još manje da nešto opsuju, pa mislim da i u toj smirenosti treba tražiti razloge dugovječnosti mog djeda Idriza. Iako u poodmaklim godinama moj djed i danas zna nabrojati veliki broj komšija i kolega s radnog mjesta. I ne samo to- već prepričava razne doživljaje iz mlađih vremena”.

Kći Halida hvali oca Idriza i ističe da svi o njemu brinu, ali da nije mnogo zahtjevan, uprkos velikom broju godina.Zanimljiva je karijera ovog vitalnog i dobrodušnog starine, koji je tokom života preživio dva rata, a malo je falilo da ih bude tri.

Nakon završetka osnovne škole u Vražićima Idriz se dao na dalje školovanje, pa je u Banja Luci završio Trgovačku akademiju još 1939.godine, a poslije i Ekonomski fakultet, koji je započeo u Subotici, a završio u Brčkom. Do odlaska u penziju 1978.godine, prije 4 decenije, Idriz je promijenio više radnih mjesta, o čemu kaže:

“Radio sam u Srezu Brčko na raznim poslovima, zatim upravi prihoda, Savezu zemljoradničkih zadruga za Brčko i okolinu, te u SDK sam bio finansijski direktor. Često sam poslovno dolazio u Tuzlu i preduzeće Spreču.Zadnjih 13 godina radio sam u Fabrici akumulatora Tesla kao finasijski direktor. To je bila velika firma sa oko 800 zaposlenih radnika, međutim, nakon privatizacije danas ne postoji. U halama se danas nalaze magacini, a jedan dio je pretvoren u ugostiteljske sadržaje”.

Tako je protekao radni vijek, međutim, ratna vremena su bila veoma burna, ali je iz oba uspio izaći uzdignute glave:

“Tokom Drugog svjetskog rata mobilisali su me u domobrane, ali sam uspio preći u partizanske redove jedinice Fadila Jahića Španca i dočekati oslobođenje zemlje u pobjedničkoj vojsci.Nakon rata sam bio oficir u JNA u Varaždinu, Bjelovaru, Osijeku i Sremskoj Mitrovici.Veoma teško je bilo i u proteklom ratu, kada sam 18 teških dana proveo u zatvoru i bio svjedokom mučenja i stradanja Bošnjaka, a išao sam i na prinudni rad.Ipak, preko prijatelja uspio sam se izvući iz zatvora i decembra 1992.godine razmjenom stižem u Živinice kod kćerke Halide”.

Imao je tokom dugog vijeka djed Idriz mnogo lijepih ali i tužnih trenutaka, a posebno teško pada mu iznenadna smrt sina u Americi 2013.godine:

“Sin mi je uspio tokom posljednjeg rata spasiti se odlaskom u susjednu Gunju, potom preko Zagrebe izbjeći u Njemačku.Ali, završava u Americi i gradu Sent Luisu, gdje je dočekao penziju. Kada se mislio vratiti nazad u BiH želja mu se nije ostvarila i umro je od posljedica infarkta, što nas je sve mnogo ražalostilo”.

Idriz Muminović je okružen pažnjom svojih najbližih, kći Halida je stalno uz njega, a i unuci često navraćaju. Uskoro će i 25.maj, pa će svi zajedno proslaviti 99 godina života svog vitalnog i neumornog oca, djeda i pradjeda Idriza. Na kraju, poželimo mu još mnogo sretnih ljeta sa svojim najbližim!/Š.G./

Vaš komentar na članak: