To je datum kada se u naprednom svijetu(a napredni svijet za nas je ,prije svega,Zapadna Evropa i Sjeverna Amerika)podignu na desetine pa i stotine hiljada ljudi i izađu na ulice da jasno i glasno kažu da ih poslodavci zakidaju u njihovim radnim pravima i da im onemogućavaju zaradu adekvatnu nihovom uloženom trudu.

A ti ljudi na trulom zapadu koji se bore za bolje radne uslove i bolju naknadu za rad imaju prosječnu platu od oko 3 500 Eura. Na taj dan,na Prvi maj ,mnogi rizikuju a bogami i dobiju dobre batine od čuvara režima zbog opravdanog traženja pravde, prava i dostojanstva…

A kako se, u isto vrijeme,na brdovitom Balkanu,odnosno, Bosni i Hercegovini obilježava Dan rada…

Naravno …neradno…!

Jer svaki dan u godini , za većinu radno sposobne populacije u našoj zemlji je …neradni (po zvaničnim statistikama za 560 000 mladih i malo starijih osoba).

Ipak, tih mladih i malo starijih Bosanaca i Hercegovaca nije danas bilo na ulicama naših gradova da iskažu svoj opravdani revolt što im je ugroženo osnovno ljudsko pravo …pravo na rad…što se u najaboljem psiho-fizičkom periodu u svom životu tretiraju kao građani drugog reda…marginalci…nikome potrebni…

Na žalost,i ti obespravljeni su zauzeli busije na raznoraznim bosanskim livadama i poljanama i praznuju Dan rada kao da imaju 3 500 Eura, kao radnici na trulom Zapadu a ne nekoliko jadnih markica skupljenih da se participira u alkoholu i janjetu.

Na žalost, ni rijetki zaposleni u nasoj domovini na brdovitom Balkanu nisu se danas našli na ulicama, a i zašto bi kada je kod nas prosječna plata 350 KM i apsolutno zadovoljava sve naše potrebe, a svaki dan na desetine i tih kako-tako zaposlenih ostaje bez posla i crkavica koje se nazivaju platama. I oni su se danas pridružili armiji nezaposlenih u pogodnim čukama za dostojno obiljezavanje Dana rada, uz neizostavnu pivu i janjetinu !

Na žalost, na ulicama naših gradova danas se nisu našli ni penzioneri..neki zbog bolesti …neki zbog vrućine… a neki što su prezadovoljni sa mirovinom u prosječnom iznosu od 250 KM koja im se svakog mjeseca prolongira bar za dan-dva a kada je konačno trebaju dobiti satima čekaju na svojim iznemoglim, izrađenim i bolesnim nogama ispred banaka… koje imaju srce…

Na žalost njih je malo bilo i gdje se jelo i pilo jer više to niti smiju , niti mogu a kvare i zabavu i štimung mlađima…

Na žalost,nije bilo ni organizovanog izlaska žena na ulice povodom Dana rada jer za to nemaju nikakve potrebe…

One su naročito pažene i mažene u našem društvu…imaju ravnopravan status u odnosu na muškarce,više ih je uposleno od muškaraca,imaju bolje plate od muškaraca i kad god im se prohtije prospu svoj bijes i frustracije po ugroženim muškarcima tako što ih pošteno izbatinaju da oni ,jadni muški,spas moraju potražiti u SOS kućama…

Na žalost,na ulicama gradova naše domovine danas nije bilo ni nisko,srednje i visoko pozicioniranih zvaničnika izvršne i zakonodavne vlasti jer nema ni potrebe … Oni su svojim poštenim i požrtvovanim radom sebi osigurali primanja kao na trulom zapadu u prosječnom iznosu od 3500 Eura i narednih nekoliko dana provešće u krugu porodice…ali na dalekim i egzotičnim destinacijama gdje ljudi nikada nisu ni čuli za Prvi maj , međunarodni praznik rada…!/Jasminko Razić/

Vaš komentar na članak: