Pašan Havkić: U očekivanju boljih dana

Ovih tužnih dana kada virus korona kruži širom svijeta, ništa drugo ne preostaje nego poštivati naredbe nadležnih organa.Jedan od onih koji, usljed niza godina, nema pravo izlaziti vani je i Pašan Havkić sa Karaule.

“Poštujem naredbe i vrijeme provodim u kući.To je moja obaveza kao i ostalih koji imaju više od 65 godina.Trebamo svi dati svoj doprinos da pobjedimo ovaj opaki virus.Za svog dugog života tako nešto još nisam upamtio, a bilo je raznih napasti i bolesti.Moja poruka je svima da poštuju naredbe nadležnih organa, jer samo tako možemo pobijediti ovaj virus”, kaže Pašan.

Inače je Pašan Havkić cio radni vijek proveo u Konjuhu, a počeo je sa svega 16 godina, ka primač trupaca, da bi napredovanjem uz rad stigao do raznih administrativnih poslova, kao finansijski knjigovođa,  šef obračunske službe i dr.O svojim nekadašnjim poslovima kaže:

“Konjuh je bio velika firma i pamtim razvoj ovog preduzeća od davnih dana.Firma je napredovala, a ujedno je to bila i velika škola za nas zaposlene koji nismo imali odgovarajuću stručnu spremu.Mnogi su uz rad završili zanate, pretežno stolarski, a ja sam se dao u administraciju, tako da sam veći dio svoje radne karijere proveo kao sekretar i referent za samoupravu.U vrijeme donošenja Zakona o udruženom radu 1974.godine Konjuh je formiran kao radna organizacija u sasatavu Šipadaa iz Sarajeva.Od Kladnja do Brčkog i od Zvornika do blizu Doboja Konjuha je u svom sastavu imao 14 pogona, koji su se zvali osnovne organizacije udruženog rada, sa preko 5 hiljada zaposlenih”, prisjeća se Havkić.

I tako dok je bio u punom”gasu”Pašan Havkić je ispoljio puni aktivizam u društveno političkim organizacijama.Niz godina bio je sekretar Industrijskog dobrovoljnog vatrogasnog društva Konjuh, potom i sekretar u upravi Nogometnog kluba Slaven.

“Naši vatrogasci su bili među najboljima u državi, što se tiče BiH više puta su bili prvaci.U sastavu IDVD Konjuh je i naš duvački orkestar, bez kojeg nije mogla proći niti jedna manifestacija.Bio sam punih 28 godina sekretar IDVD Konjuh , a Vatrogasnog saveza općine Živinice 8 godina.Za tih 28 godina su se smjenjivali predsjednici, a ja sam uvijek ostajao na mjestu sekretara.Predsjednici IDVD Konjuh bili su Boško Pavlović, Avdo Mujić,Jefto Aščerić i Šimo Tadić.S tim uvaženim rukovodiocima bilo mi je čast raditi, uglavnom poslije radnog vremena i to se tada nije plaćalo.Kada je u pitanju Slaven o tome nije potrebno trošiti puno riječi, jer se manje više sve zna.Proveo sam na mjestu sekretara 11 godina, a predsjednici su bili Dubravko Pozderaci i dr.Halid Čokić.Tih 80-tih godina imali smo saradnju sa klubovima naših zemljaka u Njemačkoj, pa smo gostovali u Bergiš Gladbahu, a takođe smo imali i razmjenu gostovanja”.

I tako dok dežura u svojoj kući na brdovitoj Karauli,u očekivanju boljih dana i pobjedi nad virusom, često baci pogled kroz prozor i gleda u svoju bivšu firmu, kojoj dominira visoki dimnjak, bez dima, ali znači i bez proizvodnje stolova i stolica, po čemu je Konjuh bio prepoznatljiv u svijetu. Dok povremeno gleda veliki broj priznanja i odlikovanja, među kojima i Orden rada sa srebrnim vijencem SFRJ,  koja je dobivao za života, živi u nadi da će doći dan pobjede nad koronom, ali i dan pobjede protiv nerada firme Konjuh./Š.G./