Tekući mjesec po pravilu je rezervisan za proslave maturskih svečanosti i susrete generacija srednjoškolaca iz prošlih vremena. Nekada u Živinicama nije bilo srednjih škola pa su se mladi nakon osnovne škole upisivali u tuzlanske srednje škole, u koje su putovali vozom sa živiničke željezničke stanice.

Od osnivanja Gimnazije Živinice i drugih srednjih škola u našem gradu stekli su se uslovi da i Živinice budu mjesto okupljanja nekadašnjih srednjošklolaca. Tako je tokom juna u Živinicama zabilježeno nekoliko susreta maturanata iz generacije srednjoškolaca od prije 30, 35 i više godina, nakon što su završili svoje školovanje. Nekada je ta brojka okupljanja bila znatno veća, ali nakon ratnih dešavanja mnogi su usljed nedostatka posla u gradu i okolini odlučili živjeti diljem svijeta. Oni na našem kontinentu su se odvažiloi i došli na susrete, koji obično počinju na Bulevaru, a završavaju u Hotelu President u Malinama.

One starije generacije od prije 40, 50 i više godina sastaju se u Tuzli, gdje su završili svoje srednje obrazovanje. Zbog tereta godina nema ih baš puno, ali sabere ih se oko 20 po genraciji. Među jednom generacijom učitelja iz 1963.godine primjećujemo i Živiničane, među njima i Ejuba Čokića, koji je desetak godina proveo u radu s djecom, potom bio direktor ili pomoćnik direktora OŠ Đurđevik, a jedan mandat bio je i predsjednik općine Živinice-do višestranbačkih izbora.

“Drago mi je, kao i ostalim kolegama, da smo se ponovo okupili nakon 53 godine, što nam je praksa u posljednje vrijeme. Mnogi od nas su dali veliki doprinos napretku obrazovanja u mjestima gdje su radili, tako da je današnje vrijee za ne prepoznati u odnosu kada smo mi kročili putom odgojno obrazovnog rada među osnovcima. Došlo nas je sa raznih strana, od Živinica, Gračanice, Srebrenika, Prnjavora, Tuzle, Kladnja, Petrova, Beograda i drugih mjesta, te smo imali priliku još jednom podsjetiti se na školske, ali i dane poslije njih-sve do današnjih dana”.

Među ovom generacijom primjećujemo i Iliju Jurišića, doktora društvenih nauka Edhema Muftića, bivšeg ministra u Vladi TK Muhameda Čauševića, uspješnog prosvjetara Mehmeda Mujića, bivšeg novinara Televizije Sarajevo Fadila Buljubašića, uspješnog bivšeg atletičara Pantu Živanića, te srebreničane Abdurahmana Fazlića i Zehrudina Mustafića…

Među bivšim učiteljima nije bilo profesora, mnogih više nema među živima, ali kontakte održavaju sa profesoricom Slavojkom Janković, s kojom se jedna grupa nedavno sastala u Bijeljini. Ova generacija ne zaboravlja svoje profesore, koji su im otvorili puteve sticanja znanja, a koje su tako uspješno prenosili na mlađe generacije!/Š.G./

Vaš komentar na članak: