Petar Tadić iz Živinica, alijas Pero Stoka, klasični je gradski boem na granici umjetnosti i alkoholizma, a u zadnje vrijeme teški bolesnik, ali opet gitarista i vrsni pjevač, poznat na bh i ex juglosloveskoj muzičkoj sceni.

Rođen kao vanbračno dijete

Naime, priča o Peri započela je 1970. godine, kada je Emilija Tadić, rođena u njemačkom koncentracionom logoru Dachau 1943. godine, prilikom boravka i rada na Jelsi na Hvaru zatrudnila i u Živinicama rodiila njega kao vanbračno dijete. Kao takav, Petar na odgoj je dodijeljen baki Heleni i djedu Tomi Tadić, kao i ujaku Feliksu Pajeku, istaknutom živičkom sportskom radniku.

Pero je 2016. godine obolio i dijagnosticaran mu je tumor mozga, a onda je uslijedila prodaja naslijeđene imovine,operacija i liječenje….

I premda obolio od tumora na mozgu i nakon toga operisan na novosadskoj neurohirurgiji, živinički „Stole“ još uvijek zabavlja svoje Živiničane.

Za operaciju i tretman preko 100 hiljada KM

– Puno me ljudi pita zašto sam se odlučio da pored Klinike u Tuzli, odem na operaciju u Novi Sad. Odgovor je jednostavan: jeftinije i takođe kvalitetno. Rade laserom na tri rupice na lobanji. U klinici u Kamenici i Novom Sadu sam radio i biopsiju i hemoterapiju, a sada umjesto lijekova koji koštaju 300 Eura trošim zamjenu od 7 KM”, govori Pero Stoka, te dodaje kako je do zadnje terapije dao za bolnice oko 100.000 KM i da su to sredstva koja je dobio od prodaje stana i pomoći prijatelja.

Peri su preostale još dvije terapije da okonča liječenje tumora, ali se dodatno kao prateća bolest pojavila tromboza.

Sugrađanin Dragan Pranjkić mu je ustupio kuću, da je čuva i boravi dok je on u Italiji sa porodicom, ali mu zabavljanje Živiničana preostaje jedino da zaradi za dalji oporavak.

– Doktori kažu da će riješiti ovaj problem i da se ne sikiram, a ja moram svirati. Svaka marka mi je potreban”, kazuje nam Pero.

Ekstra muzikalan

Da je talentovan prvo je primjetio profesor Srećko Nikolić, koji je u bivšoj OŠ Vladimir Nazor bio nastavnik muzičkog odgoja i voditelj hora. On je Peru uputio u nižu muzičku školu, koju je on završio uspješno svirajući harmoniku šest godina. Poslije toga, u katoličkoj crkvi u Živinicama je svirao klavijature, da bi u kasnijem periodu i bio pjevač živiničkog rock benda “WC dus“.

– WC dus je za mene vrh vrhova. Kilimandžaro u mojoj muzičkoj karijeri- neozbiljan je Pero Stoka, koji je nastupajući sa Dinom Muminovićem, a sada sa Alanom Goletićem često zabavlja maturante živiničkih osnovnih ili srednjih škola i sa pjesmom ih šalje u budućnost.

Omiljen među iskusnijima

Pero Stoka zbog svoje domišljavosti i duhovitosti nerijetko je omiljen među svojim kolegama, muzičarima. S obzirom da je i narodnjak i roker, Pero je često i sa popularnijima u razgovoru i pred fotoaparatom u zagrljaju. /Rasim Džeko/

Vaš komentar na članak: