Sjećanja:Merhum Hadži Ćazim ef.Čičkušić
Dana, 20.03.2018.godine, utorak, na ahiret je preselio hadži Ćazim ef.Čičkušić iz Šerića kod Živinica-imam u penziji u svojoj 97.godini dunjalučkog života.Iz redova naše ilmije nestao je jedan svijetao lik, prestalo je da kuca srce čovjeka plemenitog u svakom pogledu, ugasio se život jednog učenog i velikog alima, kojim se njegov stalež mogao da ponosi, a čiji će se gubitak dugo vremena osjećati i čija je smrt izazvala istinsku žalost kod njegovih džematlija i bolno se dojmila u njegovim rodnim Šerićima, pa i šire i kod svih pripadnika islamske zajednice i onih koji su ga poznavali na ovim prostorima, gdje je on bio neizmjerno poštovan i cijenjen, a što se moglo opaziti i prilikom ispratnje mu dženaze 21.03.2018.godine, u srijedu poslije ikindije-namaza.
Rahmetli hadži Ćazim ef.Čičkušić je rođen 19.01.1922.godine u Šerićima-općina Živinice, od oca Halila i majke Ajke rođene Brigić iz Treštenice u općini Banovići.
Uz svoja dva brata-Mehu i Omera i svojih pet sestara;Aišu, Hatidžu, Džemilu, Fatimu i Zilku bio je osmo dijete svojih roditelja.U svojim rodnim Šerićima učio je početno mektebsko obrazovanje-sibjani mekteb, pred čuvenim i poštovanim muallimom hafiz Salih ef.Kamberovićem, a osnovnu školu je završio kao odličan učenik u školi Morančani na Ljubačama 1937.godine-općina Tuzla.
Zahvaljujući talentu i velikoj želji za daljim obrazovanjem svoga sina Ćazima-otac Halil ga upisuje 1937.godine u Behrambegovu mederesu u Tuzli, u kojoj sin Ćazim ostaje pet godina i istu završava sa odličnim uspjehom i postaje učenik generacije.
Sa rahmetli hadži Ćazim ef. su zajedno učili u medresi njegov rođak i komšija hadži Omer ef.Čičkušić iz Šerića, hadži hafiz Husein ef.Mujić iz Orahovice-općina Gračanica, tuzlanski muftija i kasnije reis-ul-ullema, hadži Mehmed ef.Mrahorović iz Seone-općina Banovići, Ćatić Ismet ef.iz Plana kod Tuzle, Topalović hadži Alija ef. iz Janje kod Bijeljine, Abdullah ef.Durić iz Gračanice kod Živinica, hadži Abdurahman ef.Hukić iz Tojšića-općina Kalesija i Hasanspahić Mušan ef. iz Soluna-općina Olovo.
Njegovi muderrisi u to vrijeme u tuzlanskoj medresi bili su:hadži Ševket ef.Šabić, hafiz Muhamed ef.Husić, hadži hafiz Sabit ef.Aganović, kurra-hafiz Ahmed ef.Redžebašić, profesor hadži Ibrahim ef. Čokić-kameran tuzlanski muftija i profesor Hasan ef.Smajlović.
Po završetku medrese sklopio je brak sa Šahom rođenom Poljić iz Priluka, te su mu se rodile kćerke Zineta i Fadila i sinovi Fadil i Adil.
Ubrzo poslije sklapanja braka, Rješenjem Ullemai-medžlisa u Sarajevu br.777/43 od 1.04.1943.godine postavljen je hadži Ćazim ef.Čičkušić za imama u džemat Omazići-općina Banovići i tu ostao dvije i pol godine dana. Potom je novim Rješenjem br.1886/45 od istog Ullemai-medžlisa premješten za muallima u svoje rodne Šeriće, te za jednu godinu dana Rješenjem br.2451/46 godinu od istog Ullemai-medžlisa premješten za imama u džamiju u Šerićima.
Sva tri rješenja potpisao mu je tadašnji predsjednik Ullemai-medžlisa u Sarajevu hadži hafiz Ibrahim ef.Riđanović.
Pohvalno je istaći da je rahmetlija hadži Ćazim ef. cijeli svoj radni vijek ostao i službovao u svojim rodnim Šerićima kao imam i muallim sve do odlaska u zasluženu penziju 31.01.1982.godine.
U svojim rodnim Šerićima, gdje je službovao skoro 40 godina, rahmetli hadži Ćazim ef. revnosno je vršio svoju dužnost, nastojeći da što više podigne vjersko obrazovanje, kako kod djece i omladine, tako i kod starijih i uvijek je djelovao u tom pravcu, da se djeca što više šalju u škole.
Odgajan Kuranom i sunetom bio je duboko svjestan da se iskrena vjera u Allaha dž.š.potvrđuje praktično tu, na zemlji, u ponašanju i činjenju dobrih djela u cijelom svom životu.Upravo zbog ovih njegovih ličnih vrlina koje su ga krasile kroz cijeli njegov život spadao je u prvake naše ulleme, te je svojim velikim znanjem i ljudskim ponašanjem mnogo doprinio da se narod oslobađao od džehaleta i zaostalosti pridržavajući se strogo vjerskih propisa i živeći kao musliman u pravom smislu ove riječi, stekao svuda veliki krug svojih prijatelja i poštovalaca. Bio je veoma cijenjen i voljen kao čovjek, komšija i uzor imam.
U službi je bio nadasve savjestan, disciplinovan i ekspeditivan, u društvu prijatan i od starijih i od mlađih mnogo cijenjen i poštovan. Po prirodi tih, miran, pristupačan, ahlakli, uzor vjernik, prije svega Allahovom odredbom, njegov umjereni i strogo islamski život poklonio mu je zdravlje i krijepost ,ugodnu i laganu starost i život od 97 godina, tako da je uvijek bio na svojim nogama i mogao hodati i kretati se i ni časa nije ležao na bolesničkoj postelji.
Tihe i plemenite naravi, dostojanstven čovjek, poziv-zvanje vjerskog službenika vršio je neumorno i sa velikom ljubavlju.
U svojoj dugogodišnjoj muallimskoj službi rahmetli hadži Ćazim ef. je ostavio mnoge generacije kojima je dao osnovno vjersko obrazovanje da budu čestiti i u životu prije svega plemeniti ljudi, i nije žalio truda niti vremena da bi u svom radu uspio, a što mu se može ubrajati između ostalih u njegovo najkorisnije životno djelo.
Uz rahmetli kadiju hadži Redžep ef.Muminhodžića, na OIZ-e Puračić, hadži Ćazim ef. bio je drugi po redu i uspjehu muallim koji je založio sebe i svoje znanje do maksimuma ne žaleći vremena u poučavanju mlađih generacija-polaznika vjerskog poučavanja i tokom ljetnog raspusta na što su njegovi polaznici svi do jednog pristali.
Zbog discipline i taktičnosti u poučavanju mlađih generacija postizao je velike rezultate, što jasno govori da je rahmetli hadži Ćazim ef.bio pravi pedagog i uz to bio osobito poštovan i cijenjen od strane svojih džematlija, a i od svojih predpostvaljenih i novčano nagrađivan.
Tu svoju dužnost koja je za njega bila prioritet i kojoj je bio odan u najtežim trenucima života obavljao je skoro četrdeset godina ne posustajući ni časa. Njegov muallimski i imamski rad bio je uzoran, kako na vjersko – prosvjetnom, tako i kao građanina na društvenom polju u svim akcijama korisnim za društvo i čovjeka.
Njegovo penzionisanje i život u penziji od 35 godina nije značilo i kraj njegova djeovanja, naprotiv pružao je doprinos i uzimao učešća u svim hairli akcijama za doprinos svojoj islamskoj zajednici, te je 1990.godine poveo akciju i bio član građevinskog odbora za izgradnju nove džamije u svojim rodnim Šerićima, čije je otvranje 1998.godine za života svoga dočekao i koja je danas u funkciji i služi džematlijama Šerića za obavljanje vjerskih dužnosti.
Njegov dugi život od 97 godina ispunjen je divnim rezultatima i odličnim uspjesima, a posebno njegovo djelovanje kao vjerskog službenika nama mlađima može poslužiti za uzor i ugled za naš život.
Isticao se dobrotom svoga vaza i poznavanjem šerijatskih propisa, kao i lijepim mekamom-glasom učenjem Kurana i svega ostalog, slovio je kao odličan karia-učač, što je kod slušalaca izazivalo divljenje i duševno zadovojstvo, koji ga sve do smrti nije napuštao, što je rijedak slučaj kod mnogih ljudi njegove dobi.
Kako je spadao u alime prvog reda kod nas u islamskoj zajednici odlično je poznavao arapski i turski jezik i njima tečno govorio i takođe uspješno prevodio sa tih jezika.Posjedaovao je svoju ličnu i vrijednu kućnu biblioteku na ovim jezicima od nekoliko stotina primjeraka sa rijetkim kitabima koje se danas mogu nabaviti.
Isto tako isticao se ljepotom svoga rukopisa ovim jezicima, koji napisani tekstovi su ostali u nasljedstvo njegovim sinovima i njegovim dragim prijateljima i kolegama, kojima je za svoga života podijelio mnoge kitabe i rukopise svojih poučnih predavanja.
Uz imamsku i muallimsku dužnost bio je imam-matičar u svojim Šerićima i ujedno pokrivao teren na OIZ-e Puračić, gdje je to tebalo u ovom vjerskom poslu i tako ostao zapamćen sa svojim lijepim i poučnim savjetima i poštovan kod svih sa kojima se susretao.
Petu islamsku dužnost-hadž rahmetli hadži Ćazim ef.obavio je 1982.godine, u društvu mnogih hadžija u to vrijeme sa Tuzlanskog kantona, pa i šire iz BiH trudeći se da im bude na usluzi i olakša u svakom pogledu boravak i obavljanje hadžijskih propisa, ispričao mi je lično rahmetli hadži Ćazim ef.
Koliko je rahmetlija bio cijenjen i poštovan kao učen čovjek-alim i uz to zbogt svojih plemenitih ljudskih vrlina kroz cijeli svoj život pokazao je i njegov posljednji ispraćaj do vječne kuće, njegova dženaza obavljena 21.03.2018.godine, od strane njegovih komšija džematlija, kolega njih preko dvadeset i prijatelja sa cijelog tuzlanskog kraja, njih preko hiljadu prisutnih. Dženazu mu je predvodio i klanjao glavni imam Medžlisa IZ Živinice Sedin ef.Karić, te je rahmetlija hadži Ćazim ef.pokopan na mjesnom haremu „PRLINE“ u svojim rodnim Šerićima 21.03.2018.godine, u srijedu poslije ikindije namaza.
Allaha dž.š.molim da mu podari FIRDEVSI ALA DŽENNET, a njegovoj porodici i svima nama koji ga žalimo SABRI DŽEMIL.AMIN!
RAHMETULLAHI ALEJHI RAHMETEN VASIAH!/Husein ef.Đogić/