U spomen:Bajro Sejdinović /1945.-2024./
Uprkos činjenici da je naš Bajro Sejdinović u posljednje vrijeme teško obolio, nismo očekivali ovakav kraj!Teško je bilo i pomisliti da je naš sugrađanin i prijatelji, mnogima poznanik iz djetinjstva, otišao zauvijek.
Koliko god ovaj trenutak bio tužan, prisjetimo se najljepšeg što smo od BAJRE SEJDINOVIĆA dobili, bilo kao oca, djeda, supruga, susjeda ili poznanika, prisjetimo se njegovog jedinstvenog života čiji smo i mi bili dio. Života kojeg su obilježili predan rad i podizanje porodice, te razvijanje drugarstva među susjedima, prijateljima i poznanicima.
Prisjetimo se od najmlađih dana, mi koji smo s njim odrastali, da je osnovnu školu završio u Živinicama, nastavio se školovati u Tuzli, gdje je stekao zvanje mašinskog tehničara.Cio radni vijek proveo je u svom Konjuhu , odakle je ispraćen u penziju.Bajro je bio rukovodilac službe održavanja postrojenja, bio među najboljim u ovoj svjetski poznatoj firmi.Konjuhovi strojevi nisu nikada stajali, jer je na čelu stručne službe održavanja bio naš Bajro Sejdinović.Osim velikog doprinosa radu i razvoju fime Konjuh , a time i grada Živinica koje sve više rastu, nesebičan je bio doprinos našeg Bajre društveno političkom napretku.Uvijek je bio u raznim organima opravljanja na nivou naše lokalne zajednice.Jedno vrijem bio je član Opštinskog vijeća Živinice i predsjednik tadašnjeg Vijeća udruženog rada.Njegovo radno vrijeme u firmi nije završavalo u 15 sati, već mnogo više od toga, a sve u cilju svog doprinosa uspješnom razvoju firme i grada Živinice.Za svoj rad i doprinos razvoju naše lokalne zajednice dobio je više priznanja i odlikovanja koje će nas uvijek podsjećati na njegov lik i djelo.
Sigurno da je svima koji su ga poznavali, bilo u firmi gdje je radio ili u društveno političlkom radu, bio je primjer drugima kojim putom treba da idemo. To je put iskrenosti, put bez oklijevanja koji se živi korak po korak… Put kojim, dok koračamo, mijenjamo vlastite navike i sklonosti, misleći manje na uskogrudne ciljeve, a više na druge.
Pronađimo stoga inspiraciju u djelima koje nam je naš Bajro ostavio u amanet, a koja odslikavaju svu dobrotu njegove duše i ispravnosti njegovog postojanja. Često smo našeg Bajru posljednjih godina , kao penzionera, viđali kako šeta svojim gradom, kako se pozdravlja i razgovara s poznanicima i stiče nova poznanstva, uvijek spreman za razgovore i razmjenu lijepih riječi, volio je Bajro svoje Živinice, s kojima je rastao kao čovjek.
Budimo ponosni što smo ga poznavali i što smo bili njegovi savremenici.Pun je uvijek prijaznosti prema svakom koga sretne, bilo da su prijatelji ili poznanici, bilo dobri ili loši, njemu je to sve svejedno, on bio je neobično skroman, vrijedan i ustrajan u radu. Među kolegama, a posebno među mlađima, bio je uzor kojeg vrijedi slijediti. Nikada nije izgubio osjećaj za čovjeka i pravdu.Nije volio nerad. Jednom rječju, Bajro je bio izuzetan i kao privatna osoba, kao suprug, otac i djed, kao prijatelj i kolega. Volio je svoju obitelj, svoju Milenu, sinove, snahe i svoju unučad. Bio je pravi prijatelj svima koji su ga poznavali.
Znamo da je sada najteže njegovoj supruzi Mileni, s kojom je u bračnoj zajednici stekao svoje voljene sinove Sašu, Nedima i Dinu, koji su isto tako po uzoru na svog oca i majku postali cijenjeni i pošteni građani, koji su našli svoju sreću izvan grada u kojem su rođeni i odrastali.Osim njegovih bližnjih, supruge, sinova i unučadi, svima će nam Bajro mnogo nedostajati.
Sretan ti put dragi prijatelju-svi mi ovdje opraštamo se od tebe tužni što odlaziš, a istovremeno sretni što si bio dio naših života! Doći će jedan dan kada svi moramo da odemo, a do tada svi mi i ja čuvamo uspomenu na tvoj vedar duh, osmijeh i dobrotu kojom si nas plijenio.Vječna ti slava i hvala dragi prijatelju Bajro, a porodici iskreno saučešće.
