U spomen:Safet Šahinpašić (1933.-2023.)

Naš sugrađanin Safet Šahinpašić juče nas je sve iznenadio svojim odlaskom.Za svog dugog života proživio je mnogo lijepih, uzbudljivih i nevjerovatnih događaja.Mnogi ga najviše pamte po tome što je bio jedan od najboljih fudbalera i dugogodišnji kapiten Slavena, igrajući na poziciji centarhalfa.

Kao veliki fudbaler bio je veoma disciplinovan, kojeg je krasila hrabrosti i poštivanje protivnika.Safet Šahinpašić je bio član ekipe Slavena kada je ovaj klub postigao najveći uspjeh u svojoj dugoj istoriji.Bilo je to u sezoni 1966/67.godina, kada je Slaven postao prvak Republičke lige BiH i stekao pravo da protiv ljubijskog Rudara odigra dvomeč za plasman u Drugu ligu SFRJ.Ta zlatna generacija imala je izvrsne pojedince, koji su igrali za poznate prvoligaške ekipe bivše države.

Poslije završetka karijere Safet je dugo trenirao svoj Slaven i tako bogato sportsko znanje prenosio na mlađe generacije.Naš Safet Šahinpašić je nakon sportske karijere napisao knjigu o Slavenu, Živinicama i svojim doživljajima, pa je o tome govorio:

“Lijepo je kada se sve završi sjesti i napisati svoj život u knjizi, napisati nešto o Slavenu i našem gradu Živinicama.Tada su svi živjeli za Slaven, igralo se srcem i na terenu smo trošili svaku kap znoja i redovno pobjeđivali, tako da smo često poslije utakmica bili na ramenima navijača.Žao mi je ovo što se danas dešava sa mojim voljenim klubom”, rekao nam je nedavno naš Safet.

Sve je manje stare garde Slavenovaca i Safetova je želja bila da stadion Slavena dobije ime po još jednom vrsnom čovjeku i fudbaleru Slavena, tragično stradalom Zijadu Obraliću, koji je tragično završio život na utakmici u Lukavcu 1952.godine, kada je protivnički igrač umjesto lopte udario Zijada Obralića u glavu.Nedavno je u pismenoj formi Slavenu uručio zahtjev za imenovanje stadiona po Zijadu Obraliću, kako se taj kobni trenutak u istoriji Slavena nebi nikada zaboravio.

Više puta tokom završetka sportske karijere na jubilarnim utakmicama uprava Slavena bi odavala priznanje svom bivšem igraču Safetu da izvede počasni udarac, a tako je bilo i kada je na stadionu kraj Oskove gostovala Sloboda 2014.godine, koju je predvodio legendarni Ćiro Blažević.

Safet Šahinpašić je kao mlad dječak, sa svega 12 godina, imao težak pad i život mu je viso o koncu, a to se dogodilo 1945.godine.

“Igrajući se s vršnjacima u krugu tada devastirane fabrike Konjuh, popeo sam se na tvornički dimnjak i pao sa visine od 38 metara.Tom prilikom zadobio sam više teških povreda, a jedna od njih je da mi se pri padu zaglavio komad cigle u glavi.Roditeljima je sugerisano da pod hitno idem za Zagreb, u bolnicu Rebro.To je u to vrijeme bio jedini centar koji mi je mogao pružiti pomoć, mada je ono najgore prošlo, jer su ljekari bili u čudu- kako sam mogao preživjeti pad s tolike visine!?.Operacije su uspješno završene, kao i postoperativni oporavak.Koliko je to bio uspješan oporavak najbolje govori činjenica da sam sa svega 16 godina nastupao za naš Slaven i odigrao preko 600 utakmica”, pričao bi nam Safet o svojim doživljajima.

Safet Šahinpašić je posljednjih godina rado dolazio u Dječiji vrtć”Braco i seka”, rado se družio sa mališanim, o čemu nam je pričala pedagogica Sanela B.Medley:

“Eto ispred naše ustanove Mery Isabel zahvaljujemo se dobrom čovjeku Safetu Šahinpašiću, koji je nesebično podijelio svoje zanimljive priče o životu u mladosti i od kojeg su djeca mogla mnogo naučiti.Rahmet mu duši i da mu A.DŽ. podari najljepše dženetske bašče”.

Dragom našem Safetu hvala za sve što je učinio za naš grad, neka ti je laka zemlja, a porodici iskreno saučešće.