Evropa nije prepoznala “bogatstvo različitosti” u BiH!

Tekst napisao: Muharemović Idriz -Domovino Bosno i Hercegovino sretan ti rođendan!

Mujo i Mijo su odrasli zajedno ,voljeli su istu domovinu! Oni su drugovi od rođenja. Zajedno su krenuli u školske klupe u isti razred. Iz dana u dan drugarstvo je postajalo sve veće. Poslije nastave , skoro svaki dan igrali su fudbal. Bili su Titovi pioniri, dali su Titu časnu pionirsku riječ. U pionirskim kapama i maramama izgledali su ljepotani na koje su bili ponosni njihovi roditelji. Zajedno su pisali zadaću u kući kod Muje ili kod Mije. Voljeli su kao djeca da nać aju zajedno a roditelji su to odobravali. Njihovi roditelji često su se družili. Radovali su se podjednako Bajramu i Božiću. Znali su da će biti baklave i ostalih slatkiša i farbanih jaja. Mijo je ulazio u džamiju, radoznao je bio kako izgleda unutrašnjost džamije. Mujo je ulazio u crkvu zajedno sa Mijom, razgledao crkvu. Bilo je to pravo “bogatsvo različitosti”, multikulturalnost. Bili smo Evropa prije Evrope! Zajedno su krenuli i iste godine završili srednju školu kao uzorni Titovi srednjoškolci. Postali su uspješni Titovi studenti, studirali su u različitim gradovima. To što su razdvojeni bili nije bio razlog da prestanu se družiti. Posle nekog vremena postali su Titovi vojnici koji su često dobivali nagradna odsustva i dolazili svojoj kući u Bosnu. Navikli su da svake godine obilježavaju državne praznike i da vole svoju domovinu. Poslije odsluženja vojnog roka pronašli su dobar posao zaposlili se i oženili se. Život je tekao, oni su se i dalje družili, osnovali su porodice. Mislili su da pravo vrijeme tek dolazi i da će biti život sve ljepši i ljepši.

A onda se dogodio taj prokleti rat 90-tih godina “Agresija na Republiku Bosnu i Hercegovinu” Mujo je dobio kćerkicu 1990 godine, koja je kao beba prepadana kada su avioni JNA probijali zvučni zid da bi tako zastrašili stanovništvo BiH. Prve riječi koje je izgovorila Mujina kćerkica bile su: “TE O” (teritorijalna odbrana) Ona nije znala ni šta je to TO! Zapamtila je slušajući radio koji je izvještavao o organizovanju TO u prvim danima rata “92 godine. Mujo je stupio u TO. Mijo se priključio u HVO. Preko noći sve se promijenilo! Postavljeni su kontrolni punktovi HVO-a u Bistarcu ,Gornjim Živinicama i Husinu. Stanje sa punktovima ubrzo se normalizovalo zahvaljujući nekim trezvenim i normalnim ljudima, punktovi su sklonjeni. Kontrolni punktovi nisu se smjeli ni desiti . Sve Muje i sve Mije živjeli su kao braća na ovim prostorima oko Tuzle. Istorija je zabilježila nalogodavce za punktove.

Rat se proširio na sve strane ,uspostavljene su linije između Armije Republike BiH i jednica JNA koje su vršile agresiju na BiH zajedno sa paravojnim formacijama bosanskih pravoslavaca. O organizovanju otpora Armije Republike BiH već je zapisana hronologija događanja.

Ono što mene iznenađuje u prvim ratnim danima jeste podrška Evrope samo katolicima u BiH! Evropa tada širi ruke i prihvata u zagrljaj samo katoličko stanovništvo u BiH.

Ode Mijo u topli zagrljaj hrišćanske Evrope. Osta Mujo u Allahovom zagrljaju da čeka nafaku. Razmišlja Mujo, možda Evropa priželjkuje nestanak svih drugih naroda u BiH. Citiram riječi našeg predsjednika: “ Naša zemlja i naš narod bili su osuđeni na uništenje. Sam naš opstanak je naša pobjeda”.

Ubrzo su bosanski katolici poistovijećeni sa Hrvatima iz Republike Hrvatske, dobili su hrvatske putovnice koje su im omogućile ne smetano kretanje i zaposlenje u Evropi. Vozači kamioni koji su dovozili pomoć od bošnjačkih familija iz evropskih zemalja, iz pravca Hercegovine mogli su proći samo ako su bosanski katolici. Pouzdano znam da jedna tura kamiona sa prikolicom koja se dopremi do Tuzle preko Hercegovine nosi zaradu od 40 hiljada njemačkih maraka.(40000 DM) Nešto kasnije su kamioni dolazili preko Orašja gdje je zarada na jednoj turi iznosila 20 hiljada njemačkih maraka.(20000 DM) (u to vrijeme eur nije postojao).

Prestale su ratne aktivnosti 1995 godine. Potpisan je Dejtonski mirovni sporazum (Daytonski mirovni sporazum) u Parizu 14 decembra 1995.g. Odma se Mujo demobiliso iz Armije R BiH.

Šeta se Mijo po Evropi i koristi sve privilegije koje Evropa daje Hrvatima i bosanskim katolicima. Gleda Mujo za Mijom ponekad uzdahne ali još uvijek vjeruje u njihovo drugarstvo. Nađe Mijo neke svoje poznanike (neki autobuski prevoznici na liniji Tuzla – Zagreb -kompanija) koji mogu napraviti vizu u bosanski pasoš pa da Mujo može boraviti i raditi u Njemačkoj. Ali, viza košta 3000 DM, (dojč marka). Primamljivo je to Muji , konta on da pozajmi novac pa kasnije kad se zaposli da vrati. Bilo je još nekoliko njegovih poznanika iz susjednog sela koji su isto tako razmišljali. I odluče se oni da kupe vize. Odluči se Mujo da nešto para posudi i da proda kravu. Gleda on u one pare što je dobio za kravu pa pogleda u svoju djecu, jedno dijete ima 2 a drugo 5 godina, on tješi sebe: “Kad babo zaradi para kupit će drugu kravu”.

Krenu Mijo i Mujo autobusom za Njemačku preko Orašja (u Hrvatsku se prelazilo preko skele, na Savi u Orašju, most je bio porušen u toku rata). (Mijo je dovezo neko auto sa col tablama pa se vraća autobusom u Njemačku.) Sjednu oni jedan pored drugog, poželjeli se ispričat. Zbog velike gužve u Orašju, prešli su u Hrvatsku preko skele “Babina Greda”. Na Hrvatskoj strani carinik je ušao u autobus i rekao: “Pripremite pasoše, ne morate putovnice” Gleda Mujo u svog druga i razmišlja: zajedno smo odrasli, bili Titovi pioniri, Titovi srednjoškolci, studenti, Titovi vojnici, a sad nas Evropa razdvaja i dijeli po nacionalnoj osnovi. Razlikuje nas po dokumentu na one koji su dobrodošli i na one koji nisu dobrodošli , kojima se naplaćuje ulazak u Evropu. (boravak po jednom danu u Evropi košta Muju 8,76DM, zato što nema putovnicu).

Mujo se vozio do Augzburga , izašao je iz autobusa a Mijo je nastavio dalje. Smjestio se Mujo kod svojih u tom gradu, odmorio se i krenuo sutradan da traži posao. Jedan ured za strance je objasnio da viza koju on ima je “Šengenska viza”- dozvoljeno je samo 7 dana boraviti u tom mjestu. Ne može se dobiti boravak ni radna dozvola? Šta je Šengen tada niko nije znao, živjelo smo u ratu, izolovani od svih evropskih zbivanja, Schengen je zaživio 1995.g. Neljudi su se dosjetili da varaju narod prodaju Šengen pod parolom da je to viza po kojoj se može dobiti radna dozvola i boravak u Njemačkoj!!!

Skonto je Mujo da je prevaren, od ljudi koji posjeduju putovnice! Šta sada dalje !!!!! Hoće Mujo da riči , ode krava, odoše pare koje je pozajmio , sve se promijenilo, mora se vratiti kući. Počne Muju da prati nafaka. (“zna Bog za Muju svog”). Na ulici je bio parkiran Golf 1 (kec) piše prodaje se. Kupi Mujo Golfa keca natovari ga dobro nekim gratis potrebštinama. Kupi djeci nekoliko paketića “Milka čokolade”, mliječna čokolada na omotu naslikana krava. Neka jedu mlijećnu čokoladu dok babo ne kupi kravu, pomisli Mujo. Jednu vreću plišanih igrački utovari je u auto i krene kući. Na graničnom prelazu Orašje čekao je do ujutro da dođe na red da se ukrca na skelu, da pređe u Bosnu. Ukrcao se na skelu kao zadnje vozilo, tako je kao zadnji sišao sa skele. Na Bosanskoj strani, granični prelaz su kontrolisali carinici sa oznakama HVO. Iz graničnog kontejnera kroz otvoren prozor upita carinik kolegu: “Ima li još neko”? Kaže on njemu: “Ima još jedan Balija”. Nosi carinik Mujin pasoš da udari pečat. Opet Mujo mora SABURIT, pa dokle više, pomisli on!

Došao Mujo kući prodao “keca” i TV i još nešto sitnih stvari. Krene on autobusom opet za Njemačku da uveze još jedno auto. Allah je dao nafaku, ubrzo je Mujo vratio dug, kupio kravu i izgradio jedan sprat kuće, kupio auto i kamion. Nakon godinu dana viza je istekla. Razmišlja Mujo kako dalje, osladio se Mujo za parama. Pomisli on “da imam putovnicu mogao bi ovaj posao nastaviti” Raspita se on kako može dobiti putovnicu? Potreban ti je krsni list. Odeš u neku crkvu prekrstiš se, promijeniš ime i dobiješ krsni list a zatim putovnicu. Neće Mujo ni da pomisli da bi uradio pokrštavanje. Zna Mujo da ga je Allah počastio da bude sljedbenik vjere Islam, ne bi je dao ni za šta na svijetu.

Vratio se Mujo u firmu u kojoj je ranije radio. Otvorio je vlastiti biznis i zaposlio ženu. Kada prolazi kroz naselja u kojima zive bosanski katolici ugleda Mujo uvezena auta sa col tablama , sa natpisom “prodaje se”. U njemu se ponovo pojavi želja da uvozi auta. Evropa kaže NE, zato sto si musliman! Sretan je Mujo što za 12 mjeseci kretanja po Njemačkoj nije napravio ni jedan prekršaj po kojem bi dobio zabranu ulaska u Evropu. Pokazao je on svoju čestitost i da je od podmukle Evrope pogrešno tertiran samo zato što je musliman.

Vidio je Mujo svašta na carinskim prelazima, diskriminacije najviše. Kada carinik vidi putovnicu u rukama vozača, mahne rukom da bez kontrole prođe preko granice a kada carinik vidi bosanski pasoš izdvaja Muju iz kolone pretresa i maltretira ga. (1996.g. postojali su granični prelazi između Slovenije i Hrvatske; Slovenije i Austrije; Austrije i Njemačke)

Vrijeme je teklo, razvile su se društvene mreže , međusobno ispoljavanje mržnje jednih prema drugima je bilo vidljivo na društvenim mrežama. U medijima je često bio naslov napisan krupnim slovima kako u Bosnu dolazi neki zvaničnik iz Evrope i “donosi poruku mira i suživota za BiH”. Mujo je redovno stavljao svoje komentare i pisao da smo mi bili Evropa prije Evrope i Evropa se neće nikad čvrsto integrisati zbog licemjerstva koje pokazuje. Često su brisali ili blokirali Mujine komentare a vrijeme pokazuje da je tako, neke od članica napuštaju EU, neke članice EU nemaju isti stav o ratovima koji se vode u svijetu.

Čekali su građani BiH, koji su građani evropskog prostora, do 14 decembra 2010 godine da ministri unutrašnjih poslova 27 zemalja članica EU donesu jednoglasnu odluku o ukidanju viza za građane BiH. Punih 15 godina građani BiH bili su taoci EU na prostoru BiH. Ovom blokadom od strane EU najviše su oštećeni mladi BiH: studenti , srednjoškolci, sportisti, talentovana omladina koja je trebala nastaviti usavršavanje na velikim evropskim univerzitetima. Univerzitetima iz BiH je uskraćena razmjena studenata sa drugim univerzitetima u Evropi. (Mujo je u prošlom stoljeću, početkom 80-tih godina imao internacionalnu karticu i otvoren put za razmjenu studenata sa evropskim zemljama.) Posle ukidanja viza, naša omladina je dokazala uspjehom u svim oblastima, i da im je mjesto u prestižnim centrima Evrope i svijeta. Izolovali su nas od ostatka svijeta a da se za taj potez nisu nikad postidjeli. Kažu kasnite za Evropom? Mi smo bili Evropa prije Evrope, sve dok nam niste napravili rat , izdvojili samo jedan narod misleći da će svi ostali nestati u ratu. Uništili ste naše fabrike, ljudi nemaju gdje raditi, a onda je uslijedila potreba za našim vrijednim radnicima Bosancima. Naši ljudi izgrađuju infrastrukturu mnogih evropskih zemalja, neka se postide njihovi ministri zbog blokade granica Republike BiH u trajanju od 15 godina.

DOMOVINO BiH, SRETAN TI ROĐENDAN!/ Tekst i sliku uredio : Muharemović Idriz/